A.Karlovic
Kada je Bob Dylan 25. srpnja 1965. izašao na pozornicu Newport Folk Festivala s električnom gitarom, nitko nije mogao predvidjeti da će taj trenutak postati jedan od najvažnijih prijeloma u povijesti popularne glazbe. Bob Dylanovi nastupi solo i s Baezom 1963. i 1964. učinili su ga popularnim među publikom u Newportu, no ono što je uslijedilo 1965. godine kao eksplozivna izvedba Maggie’s Farm i premijera novog singla Like a Rolling Stone bio je čin umjetničke hrabrosti koji je odjeknuo daleko izvan granica festivala. Bio je to, kako ga mnogi opisuju, „pucanj koji se čuo diljem svijeta”.
Druga od tri pjesme u poznatoj kontroverzi oko ‘Dylan ide na električnu’ u Newportu, izvedena odmah nakon ‘Maggie’s Farm’ i prije ‘Phantom Engineer:
Kraj folk-preporoda i rođenje novog glasa generacije
Dylanov izlazak iz okvira akustičnog folka nije bio samo estetska odluka. Bio je to sudar dviju Amerika: tradicionalne, koja je u folku vidjela moralnu čistoću i političku autentičnost, i nove, koja je tražila snažniji, moderniji izraz za turbulentno doba građanskih prava, rata u Vijetnamu i kulturnih previranja.
Elijah Wald u svojoj knjizi Bob Dylan – Električna pobuna! detaljno rekonstruira taj trenutak i širi ga u širi povijesni, politički i kulturni kontekst. Wald pokazuje da Dylanova odluka nije bila izdaja folka, kako su je mnogi tada doživjeli, nego logičan nastavak njegove umjetničke evolucije — evolucije koja je uključivala duboku povezanost s bluesom, rockom i američkom glazbenom tradicijom.
Sukob s folk-establišmentom i mit o Peteu Seegeru
Jedan od najpoznatijih mitova tog događaja jest navodna ljutnja Petea Seegera, Dylanova mentora i ikone folk-pokreta. Wald razdvaja činjenice od legendi i pokazuje da je napetost bila stvarna, ali ne nužno onakva kakvom ju je kasnija pop-kultura prikazivala. U središtu sukoba nije bila samo glazba, nego i pitanje identiteta pokreta koji se našao pred vlastitim granicama.
Dylanov „izlazak iz okvira” postao je simbol umjetničke autonomije. Njegova odluka da riskira publiku, kritiku i reputaciju kako bi slijedio vlastiti kreativni impuls i danas služi kao lekcija o tome što znači biti umjetnik u punom smislu te riječi. Električna pobuna nije samo povijesni događaj to je podsjetnik da se glazba mijenja kada se netko usudi napraviti ono što se „ne smije”. A Dylan je to učinio u trenutku kada je cijeli svijet gledao.
Nova interpretacija stare priče
Waldova knjiga donosi svježe temelje priče za koju smo mislili da je do kraja ispričana. Njegova analiza nije samo povijesna rekonstrukcija, nego i promišljanje o tome kako se glazba, politika i društvo međusobno oblikuju. U vremenu kada se i današnja glazbena scena bori između tradicije i inovacije, Dylanova električna pobuna ponovno zvuči aktualno.
Knjiga je dostupna na stranicama Školske knjige klikom ovdje…
Emilija Natalija Habulin
