Hrvatski ministri – ljudi s posebnim potrebama

U Hrvatskoj, čini se da ministri imaju poseban talent za biranje vozila – što luksuznije, to bolje, a promjena vozila je češća nego promjena čarapa kod prosječnog građanina! Prema objašnjenjima, ovo je navodno zbog uštede na održavanju, što zvuči jednako uvjerljivo kao i dijeta bogata čokoladom za mršavljenje.

Posebni savjetnici u Hrvatskoj koji NISU državni službenici imenuju se po izvan sustava državne službe na temelju Zakona o Vladi ili Zakona o sustavu državne uprave. Njihov status je donekle nejasan, jer nisu državni službenici, ali imaju pristup povjerljivim informacijama i sudjeluju u donošenju važnih odluka.

Nedostatak transparentnosti i odgovornosti može rezultirati ozbiljnim problemima, uključujući potencijalne sukobe interesa, posebno kada su u pitanju zaposlenici ministarstava. Sukob interesa može nastati kada osobni interesi zaposlenika utječu ili se čini da utječu na njihovu profesionalnu objektivnost i odluke. To može dovesti do pitanja integriteta i povjerenja u javne institucije. Stoga je ključno uspostaviti jasne smjernice i mehanizme koji će osigurati transparentnost i odgovornost, te preventivno djelovati kako bi se izbjegli sukobi interesa kod osoba koje rade kao savjetnici a nisu zaposlenici ministarstva.

Hrvatska, s populacijom od 4 milijuna stanovnika, ima značajno veći broj ministara 20 u odnosu na broj stanovnika u usporedbi s Austrijom, koja ima 16 ministra i 9 milijuna stanovnika, i Njemačkom, 16 ministra, a ima 84 milijuna stanovnika. Znači 80 milijuna stanovnika više od Hrvatske. Unatoč tome što je broj stanovnika Hrvatske znatno manji, broj ministara se čini disproporcionalno velikim. Iako se očekuje da će veći broj ministara doprinijeti bržem napretku, Hrvatska je još uvijek daleko iza ovih država u mnogim aspektima.

Kako je to riješeno kad su u pitanju Austrija i Njemačka?

“Kabinetschef” je zaposlenik ministarstva, no ne mora biti državni službenik. Često se imenuju iz političkih razloga. Ostali posebni savjetnici mogu biti zaposlenici ministarstva ili vanjski konzultanti, a njihov status ovisi o vrsti ugovora koji imaju.

 “Staatssekretäre” su tajnici  koji predstavljaju ministra u svojim područjima nadležnosti, koja proizlaze iz dodatnih odredaba saveznog ministra/ministrice. Oni su direktno odgovorni za ciljno orijentirano izvršavanje zadataka ministarstva. Visoki politički dužnosnici u Njemačkoj koji su imenovani za rad u ministarstvima imaju odgovornost pred javnošću. Oni su plaćeni za to da igraju ključnu ulogu u vladinom kabinetu, služeći kao most između ministara i ostatka ministarstva. Trenutno je u saveznoj vladi Njemačke oko 31 državni tajnik, kod nas bar ima 35 vrlo posebnih savjetnika tajnika.

S druge strane, “Persönliche Referenten” su državni službenici koji rade u ministarstvima i pružaju neposrednu stručnu podršku ministrima. Njihova uloga je od vitalnog značaja jer pomažu u oblikovanju politika i odluka koje ministri donose.

U sve tri zemlje dakle, posebni savjetnici imaju važnu ulogu u radu ministarstava. Međutim, njihov status vezan uz zapošljavanje se razlikuje. U Hrvatskoj oni nisu državni službenici, dok u Austriji i Njemačkoj mogu biti zaposlenici ministarstva ili vanjski suradnici, ovisno o njihovoj ulozi i načinu imenovanja.

Plaće i transparentnost

Transparentnost u Austriji, postoje određene zakonske regulative, transparentnost u pogledu uloga, odgovornosti i plaća posebnih savjetnika može biti ograničena. U Njemačkoj je to riješeno na relativno transparentan sustav u pogledu uloga, odgovornosti i plaća državnih tajnika i osobnih referenata.

U zemlji poput Hrvatske gdje čak i plaće ministara ostaju misterijom većom od sadržaja Marulovog “Judite”, a savjetnici su poput urbanih legendi – nitko zapravo ne zna jesu li stvarni ili samo mit. Kad se spomene radno vrijeme, čini se da su hrvatski javni službenici u ministarstvima poput superheroja koji rade 48 sati na dan, a neki čak tvrde da mogu zaustaviti vrijeme i raditi još više. No, prema dostupnim podacima, prosječna mjesečna neto plaća ministra uz sve moguće benificije koje imaju u Hrvatskoj iznosi oko 4000 eura, dok je radno vrijeme zaposlenika u javnim službama standardno 40 sati tjedno.

Kad si ministar trebaš savjetnika, a kad više nisi onda savjetuješ ministra

Vlada i ministarstva, prema pisanju portala Faktograf u kolovozu 2024. godine, imaju čak 36 posebnih savjetnika. Za sada naravno jer je broj promjenjiv. Koliko uz posebne savjetnike ima još i “običnih savjetnika” teško je utvrditi.

U Hrvatskoj, posebni savjetnici često obavljaju više zadataka istodobno, zbog čega primaju višestruke honorare, a pritom imaju otvorenu mogućnost da izbjegnu sukob interesa koji bi bio prisutan da su zaposleni u ministarstvu s redovitom plaćom. Faktograf je otkrio da su savjetnici, kao i bivši ministri, tijekom obnašanja svojih dužnosti, često angažirali dodatne savjetnike za vođenje i savjetovanje o svojim radnim zadacima.

Ministri u Hrvatskoj ili ljudi s posebnim potrebama?

Svaki ministar u Republici Hrvatskoj ima na raspolaganju nekoliko vozača i posebnih savjetnika, koji su, sudeći po broju, vjerojatno zaduženi za sve od odabira prave nijanse kože sjedala do savjetovanja o najboljem putu do posla kako bi se izbjegle jutarnje gužve. Što se tiče posebnih savjetnika, njihova uloga može varirati, ali uglavnom se svodi na pružanje stručne podrške ministru, što je nešto poput biti osobni asistent djetetu s teškoćama u razvoju ili poput superheroja – samo bez plašta i mogućnosti letenja.

Ministar kod nas je dakle kao dijete s posebnim potrebama, samo što prima ne baš malu plaću. U suradnji sa strankom i ostalim svijetom ministar imenuje posebne savjetnike koji ovisno o tome koga se imenuje, dolaze i odlaze iz ministarstva. Naravno ne odlaze daleko, možda u neko drugo ministarstvo ili na drugu poziciju, možda ministarsku. Iako nikada nisu formalno zaposleni, dobivaju ovlasti, pristup papirologiji, državnim dokumentima i naravno, slijedi im imenovanjem i “nagrada” za uložen trud vođenja ministra s posebnim potrebama kroz njegovo ministarstvo.

Promjenom ministarstva ministrica Vučković povukla i svoj kadar u novo ministarstvo

U čarobnom svijetu ministarstava, gdje birokracija cvjeta poput proljetnog cvijeća, novoosnovano Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije, pod vodstvom HDZ-ove Marije Vučković, bivše ministrice poljoprivrede koja je u vrijeme mandata u ministarstvu poljoprivrede ponosno, svečano i važno otvarala vrtiće i škole, odlučilo je začiniti stvari dodavanjem posebnog sastojka u svoj već šareni buket savjetnika.

Faktograf, uvijek transparentan i pouzdan u potrazi za ovakve članke sočnim pričama, nije mogao odoljeti da ne zaroni dublje u ovu intrigantnu zagonetku. Zašto, oh zašto, pitali su se, je Lucija Boko, poznata po svojim vještinama u odnosima s javnošću i medijima, angažirana kao savjetnica? Zar nije dovoljna Služba za odnose s javnošću i protokol koja već postoji unutar ministarstva? Ah, ali evo obrata!

U toj službi trenutno postoji samo jedna osoba, koja je, kako se čini, više usmjerena na protokol nego više kako ispada na paparazzi. Stoga, gospođa Boko, u duetu s glasnogovornicom, pleše tango s tekućim poslovima odnosa s javnošću, vodeći ministarstvo kroz gustu šumu medijskih upita i društvenih mreža. I tako, u ovoj bajci o zelenoj tranziciji, svaki savjetnik ima svoju ulogu, a svaka priča svoj zaplet. Kraj još nije napisan, ali jedno je sigurno – bit će to zanimljivo putovanje!.

Usput i Mile Horvat u istom ministarstvu radi poslove savjetovanja, vezano uz područje procjene utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom – naknada mu je 1.200,oo eura u neto iznosu.

Posebni savjetnici izuzeti iz nadležnosti Povjerenstva

Posebni savjetnici, ti tajanstveni superheroji ministarstava, obavljaju zadatke koje obični smrtnici zaposleni po ministarstvima ne mogu ni zamisliti, jer su, eto, ili nedovoljno pametni ili prezauzeti. A organizacija GONG, kao Sherlock Holmes civilnog društva, 29. siječnja je objavila članak koji je razotkrio ovu intrigantnu skupinu. U članku se ističe kako je prilično sumnjivo što ovi utjecajni likovi ne podliježu zakonima o sukobu interesa, kao da su nevidljivi za Povjerenstvo koje bi da smo neka normalna europska država trebalo držati oko na njima. GONG je otkrio da je bilo 31 posebni savjetnik, ali kao u nekom trileru, brojka je porasla na 35 s dolaskom nove/stare Vlade. Kao da se množe magijom. Zato su i osnovali novo ministarstvo: Ministarstvo demografije i useljeništva.

U novom ministarstvu, pored standardne ekipe savjetnika, glasnogovornika i zaposlenika, odlučili su začiniti stvari angažiranjem pet vanjskih posebnih savjetnika. Svaki od njih prima 1.100,00 eura neto, što je, naravno, samo mali dio onoga što mi, porezni obveznici s tankim novčanicima, uplaćujemo državi.

Ironija je da dok mi obični smrtnici kako bi preživjeli još uvijek brojimo svaku kunu koju nam otimaju iz ruku, naši “vanjski” posebni savjetnici po ministarstvima koje plaćamo broje neto eure, često se desi da ni na konkretno pitanje na koliko su poslova angažirani kao “vanjski” ili posebni ne znaju ni odgovoriti.

No, tko smo mi da sudimo? Možda je upravo jedan od tih savjetnika taj koji će pronaći način da smanji naše porezno opterećenje. Ili možda samo pronađu način da angažiraju još savjetnika.

Vrijeme će pokazati, a do tada, mi ćemo nastaviti plaćati račune s osmijehom na licu, jer, što drugo možemo učiniti?.