
Ljudi najčešće probijaju granice na razne načine, primjerice, netko nije ispoštovao dogovor pa je kasnio, rekao nam da nismo dovoljno dobri (npr. šef na poslu, kolegica na fakultetu) ili su nam probijali tjelesne granice pomoću dodira na neprikladan način itd. Žene su možda izloženije emocionalnoj manipulaciji. Važno je osvijestiti da smo probijanje granica usvojili još u djetinjstvu. Tada nam je to koristilo odnosno u toj smo se formi zaštićivali.
Problem je nastao onoga trenutka kad smo kao odrasli ljudi taj format prenijeli u emocionalno – partnerske odnose. Mnogi se brzo i lako otvaraju što spada u sindrom djeteta. U tom smislu, osoba to isto radi i u odrasloj dobi, te od drugih ljudi očekuje brza i nagla sklapanja prijateljstva, previše vjeruje ljudima na svoju štetu.
Gdje su granice?
Postavlja se pitanje kako ispravno postavljati granice i zaustaviti njihovo probijanje? Najprije je važno definirati granice. U većini smo slučajeva navikli da su granice nešto loše jer na prvu podrazumijevaju rigidnost, zatvorenost i blokadu prema drugim ljudima. Međutim, potrebno je znati da su granice i poveznice te nisu nužno u negativnoj definiciji.
Uzet ćemo primjer u odnosu majka – kći: kao odrasla osoba imam pravo reći što kao majka očekujem odnosno jasno definirati i objasniti djetetu da je majka samo jedna od uloga koju igramo u životu te da ne moramo djetetu biti dostupni od 0 do 24 sata, nego smo isto tako i supruga (ako smo u partnerskom odnosu), sestra, kolegica, spisateljica (primjer posla) itd… te da imamo svoje želje i potrebe. U slučaju da smo jasno razgraničili i objasnili granicu, ta granica ne samo da se neće probijati, nego će nas ljudi početi gledati s poštovanjem i uvažavati.
Isto tako, ako smo u svakom odnosu jasno postavili granice te će granice postati poveznice i povezat ćemo se s osobom, a ne razgraničavati. Kako ćemo zaštititi svoje granice i dati sve od sebe da ne pređemo u radikalni dio rigidnosti i zatvaranja? Prvi bi korak bio jasna komunikacija.
Pravovremeno, jasno i glasno iskomunicirati: postaviti pitanje da razaznamo i vidimo kakva su čija očekivanja i tko što očekuje u određenom odnosu. Kad dobijemo odgovor s druge strane, važno je da ispoštujemo iskrenost s druge strane do mjere do koje ta iskrenost ide. Otvaramo se do mjere do koje se otvara osoba preko puta nas i tada smo sigurni da nitko našu granicu neće prijeći. Jako je važno izbjeći situaciju u kojoj ulazimo u rigidnost i zatvaranje u smislu da dugo vremena trpimo, pa odemo u drugu krajnost, u rečenicu Luja XV.: Nakon mene neka bude potop.
Da bismo izbjegli takve situacije, važno je da se zaustavljamo kad su stvari male, a ne da čekamo da eskaliraju. U tom ćemo procesu na vrijeme zaštititi sebe, a drugima ćemo dati do znanja da nas trebaju uvažavati. Ta situacija jedina je win-win i obje su strane na dobitku. U svim ostalim mogućnostima svi gube. Kako do tog gubitka ne bi došlo, važno je reagirati iskreno i na vrijeme.
Svi članci Emilije Natalije Habulin dostupni su klikom ovdje…