Kako u Hrvatskoj prolaze „zviždači“, a kako oni koji su „cili život broj jedan u svemu“

Hrvatsku, zemlju brojnih afera, potresa još jedna, najnovija. Priča počinje krajem srpnja nakon objave snimke na kojoj Anna Dujić urla i vrijeđa policiju i vatrogasce, dovikujući im da su nakaze. Ta ista Anna Dujić je, navodno, vrijeđala mladu policijsku službenicu iz Šibenika, psovala joj majku i pokazivala srednji prst. Policajka se, dok ju je pokušavala zaustaviti na cestovnoj blokadi, morala maknuti kako je njen Audi ne bi udario. Umjesto da policija podnese kaznenu prijavu protiv navedene gospođe, što bi se razumjelo samo po sebi, jer se radi o napadu na službenu osudu, oni to nisu učinili. Zbog čega?!

Hrabra je mlada policajka kaznenu prijavu podnijela sama i u njoj navela da je trpjela pritiske nadređenih koji su joj, navodno, govorili kako nema smisla prijavljivati Annu Dujić, jer su oni “cili život broj jedan u svemu“..

Još jedan – “cili život broj jedan u svemu“!

„Zviždači“ su pojedinci koji, unatoč osobnom riziku, iznose informacije o nezakonitim radnjama, korupciji, zloupotrebama ili drugim nepravilnostima u institucijama ili organizacijama i prokazuju one koji su “cili život broj jedan u svemu“. U Hrvatskoj je priča „zviždača“ često obilježena osobnim žrtvama, pravnim poteškoćama, medijskim pritiscima i društvenom osudom.

U Hrvatskoj, zemlji neograničenih mogućnosti, „zviždači“ imaju jedinstvenu privilegiju doživjeti radikalnu promjenu života – naravno, u negativnom smislu. Dok se drugi bore za napredovanje u karijeri, „zviždači“ biraju svoj „put hrabrosti“ kojim brzo dolaze do „posla“ s puno slobodnog vremena – jer ostaju bez posla. Zviždanje se, nažalost, ne plaća kao što se plaćaju određene javne nabave ili razne vrste pogodovanja. Ali hej, barem je duša čista – i novčanik prazan.

Nadajmo se da zbog ovakvog svog postupka ova mlada policajka iz Šibenika neće postati samo još jedna žrtva sustava koji kažnjava one koji žele pravdu i poštivanje zakona.

Koliko li samo ima tih “cili život broj jedan u svemu“?!

Sve su brojniji oni nedodirljivi brojevi jedan zbog kojih „zviždači“, nakon što obznane nepravilnosti i kriminal, dobiju otkaz. Naravno, nema zamjeranja. To je samo korporativna praksa i znak dobre poslovne etike – jer tko bi normalan želio nekoga u svojoj firmi tko voli dijeliti informacije s javnošću, pa makar one bile o kriminalu.

Bonusi, osude i kazne

Kao dodatni bonus, nekadašnji kolege brzo se pretvore u drage neprijatelje. Oni s kojima je „zviždač“ jučer dijelio kavu na pauzi danas okreću glavu kao da nikada nisu čuli za njega, ili kad ga sretnu gledaju u pod, jer ih pod odjednom fascinira više nego bilo koja ljudska drama.

Javna osuda je, naravno, šećer na kraju. Ako „zviždač“ progovori, može očekivati da će biti prikazan kao netko tko voli „izmišljati probleme“, „svadljiv “ je ili je „nezahvalan“ jer mu je netko uopće dao posao. Naravno, svi znamo da je najbolji način borbe protiv korupcije – ignorirati je. To barem zahtijeva najmanje napora. Dapače, „zviždači“ su često optuženi da „štete ugledu“ firmi i institucija, jer je svima jasno da problem ne leži u korupciji, nego u onima koji o njoj pričaju.

Kakva je perspektiva?

Ako se neki „zviždač“ ipak odluči boriti za svoja prava, čekaju ga godine i godine pravnih bitaka. Hrvatsko pravosuđe poznato je po svojoj brzini i efikasnosti – šalim se, naravno. Istina je da su ti sudski postupci spori kao stari tramvaji u Zagrebu – samo što tramvaji barem povremeno stignu na odredište. I nakon svih tih godina sudovanja, možda „zviždač“ čak i dobije neku malu odštetu, taman dovoljno da plati troškove terapije i krpanja rupa na zidu kroz koji je išao glavom.

No, na kraju krajeva, zašto se uopće žaliti? Zviždanje u Hrvatskoj pruža sve što i moderna avantura – neizvjesnost, izlaganje riziku, adrenalin i osjećaj da si protiv cijelog sustava. Tko zna, možda će jednoga dana „zviždači“ biti proglašeni nacionalnim junacima. Do tada, mogu uživati u „privilegijama“ koje dolaze s hrabrošću – poput nezaposlenosti, neimaštine i sveopće ignorancije.

Hrvatski „zviždači“ i njihovi “cili život broj jedan u svemu“

Vesna Balenović – ukazala na korupciju u INA-i, tada najvećoj hrvatskoj naftnoj kompaniji – dobila otkaz, Ankica Lepej – otkrila podatke o skrivenoj štednji supruge tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana – dobila otkaz, Srečko Sladoljev – ukazao je na komercijalizaciju zdravstva i moguće interese farmaceutskih kompanija- dobio otkaz, Damir Mihanović– izašao u javnost s pričom o malverzacijama u slučaju Fimi medije – dobio otkaz, Jasmina Jovev – razotkrila nepravilnosti u radu županice Marine Lovrić Merzel – dobila otkaz, Zrinka Paladino – progovorila o nepravilnostima u gradskim projektima i manipulacijama u dodjeli građevinskih dozvola i netransparentnom planiranju gradskih projekata – dala otkaz, Vlatko Klarić – progovorio o zloupotrebi i izvlačenju novaca iz Ustanove za rehabilitaciju hendikepiranih osoba (URIHO) – dobio otkaz, Adrijana Cvrtila –  progovorila o korupciji i ukazala je na nepravilnosti u upravljanju poduzećem Eko Moslavina – dobila otkaz, Maja Đerek – ukazala na nezakonitosti i zloupotrebe u poslovanju Državnih nekretnina – dobila otkaz, Josip Vitez – ukazao na korupciju i zloupotrebu položaja čelnika grada Požege – dobio otkaz, Jelena Miškić – ukazala na nepravilnosti u radu Gradske knjižnice Vukovar – razriješena,  Alema Ježić – ukazala na nepravilnosti u radu Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije – dobila pet otkaza, Nada Ružić– upozoravala na nepravilnosti u radu CERVa i šteti za državni proračun – dobila otkaz, Dijana Zadravec – upozoravala na nepravilnosti u radu KBC Sestre milosrdnice – dobila otkaz, Viktor Šimunić (Kaj bi ti štel biti?) i još mnogi drugi sa vrlo sličnim sudbinama.

Kako Hrvatska tretira „zviždače“?

Primjeri zviždača ilustriraju izazove s kojima se suočavaju pojedinci koji se odluče progovoriti o nepravilnostima. Često su izloženi teškim posljedicama, uključujući gubitak posla, prijetnje, pravne izazove i društvenu stigmatizaciju. Unatoč tome što su zviždači u nedavno vrijeme dobili poboljšanu pravnu zaštitu putem zakona koji štiti prijavitelje nepravilnosti, stvarnost pokazuje da se njihova borba može odužiti i biti izuzetno zahtjevna. Zakonske mjere ne pružaju uvijek efikasnu zaštitu od odmazde, a institucionalna podrška često je neadekvatna ili potpuno odsutna. Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, usvojen s ciljem pružanja učinkovite zaštite, uključuje osiguravanje pouzdanih kanala za prijavu nepravilnosti i zaštitu prava onih koji prijavljuju.