Kuda, u kom smjeru, ide danas Hrvatska

Quo vadis Croatia?!

Svega smo se već nagledali na našoj društveno političkoj sceni. Sjetimo se samo mozga za jednu marku, žena za madraca, lažljivaca, kradljivaca, narkomana, dilera, nasilnika, zlostavljača, plinskih boca, klečavaca, drečavaca, ekipe koja urla za zaštitu ljudskih prava i svojim tijelima štiti od deložacija, sve dok se nisu dočepali utjecaja i fotelja. Vjerovali smo da će se s vremenom politička scena isfiltrirati, da će ostati oni najbolji, najstručniji i najpametniji, barem na bitnim pozicijama vlasti. Mislili smo da će generacije birača stasati, da bi jednom na izborima mogli znati procijeniti tko su i kakvi kandidati koji će odlučivati o njihovim sudbinama. Mislili smo da im se više neće moći „prodati“ lažljivci, prevrtljivci i ostali redikuli. Na žalost, desilo se sasvim suprotno. Narod je izabrao loše i to jako loše! Naprosto je nevjerojatno koja je razina indiferentnosti, koliko je ljudima nebitno tko ih i u kojem smjeru vodi. A vode nas u propast, odnosno, bojim se da smo tamo već stigli!

DP cirkus došo u vaš grad! Uživajte ljudi!

Učinilo se kod posljednjih izbora, ali samo na kratko, da se stvari možda mogu promijeniti, da se HDZ možda može maknuti s vlasti, ako iz ničeg drugog, čisto iz higijenskih razloga. Ukazala se prilika da se razbije korupcijom i interesom povezana mreža, da društvo malo prodiše. Domovinski pokret (DP), ili kako ga kolokvijalno nazivaju, „Imovinski pokret“, taj živi, hodajući, urnebesno smiješan animirani film, nakon što su cijeli mandat u Saboru prozivali HDZ zbog korupcije i lošeg upravljanja zemljom, došli su u priliku da vladajuće pošalju u hladovinu, da se malo odmore od uništavanja zemlje. No, i njima su, kao i mnogima prije njih, zamirisali utjecaj i vlast. Vrlo brzo zaboravili su kaznene prijave koje su podnosili protiv vladajućih, zaboravili brojne primjedbe i prozivke koje su upućivali sa saborske govornice. Odjednom je njima, kažu, sve u redu i baš onako kako treba i biti.

Jedino što u državi nije dobro je financiranje kulture manjina (i to samo jedne!) i koncerti kultnih grupa na kojima se pjevaju pjesme naše mladosti iz države koja više ne postoji, u kojoj se živjelo, netko gore, netko bolje kao, u ostalom, i sada. Ali, ne sjećam se da je bilo, u onoj njima mrskoj državi, tolike količine mržnje prema drugima i različitima, iako je moj odgoj i odrastanje bilo s opozicijske strane. Nekako mi se čini da je danas puno više egzistencijalnih problema, puno viša straha za budućnost nego ikada ranije. Što možeš očekivati u državi koja je oteta svima, a pripada samo njima, u kojoj su gotovo sve njene institucije eutanazirane i ne funkcioniraju, pravdu gotovo da i ne možeš dočekati, jer pravosuđe, u krucijalnim predmetima ne funkcionira, u državi u kojoj nema nikakve odgovornosti niti morala, gdje zagarantiranu uslugu, posao, zdravstvenu skrb možeš dobiti ukoliko nekoga poznaješ?

Mala zemlja za veliki Cirkus!

Sve je dovedeno do apsurda. Stoga ne čudi da narod, one kojima se još uvijek nije sve zgadilo, trenutno zabavljaju cirkusanti iz Domovinskog pokreta. Ti smiješni ljudi, kako kažu uvaženi slobodno misleći intelektualci, nisu u stanju sklepati suvislu rečenicu. Ljudi sa smiješnim i upitnim diplomama, navodno kupljenim na benzinskim stanicama u susjednoj nam državi, ti ljudi osim što nam tjeraju suze na oči danas odlučuju o našim sudbinama. Zabavljaju nas svojim neznanjem, glupošću i pokvarenošću. Zar je moguće da smo kao društvo baš toliko propali? Da šutimo kada medijski prostor pune kreature u Ferrarijima dok ljudi gladuju, dok se bahate najmom skupih stanova, a do jučer su bili na pašteti. Da nam predavanja drži lik sa završenom srednjom obućarskom školom koji bi zabranjivao i protjerivao, a njegovi ga prijavili zbog krađe nekih sitnih novaca. Strašno na što smo kao društvo spali! Spali smo na to da nas stranka sklepana od nezadovoljnih i nenamirenih otpadnika drugih stranaka, sklepana isključivo da zasite vlastite bolesne apetite i ambicije, zabavlja svojim blesavoćama, jer za drugo, nešto ozbiljnije, nisu niti sposobni. Svjedočili smo ovih dana njihovim javnim prepirkama gdje se dojučerašnji prijatelji i kolege prokazuju i optužuju potvrđujući javnosti da se radi o doista smiješnim, pažnje nedostojnim likovima. Agonija hrvatskog društva se nastavlja, i nadalje se koprcamo u blatu primitivizma u svim njegovim oblicima.

Jesen stiže…
S njime ode moja ljubav
Moja mladost, moje nade
A i ti me iznevjeri…

A kleli su se da s HDZ-om neće niti po koju cijenu! I tako je propala i ta mala nada da hrvatsko društvo vratimo na staze znanja, borbe za opće i javno dobro, društvo u kojem će se svi njegovi članovi osjećati sigurno i zadovoljno.

Uskoro započinje jesensko zasjedanje Sabora, pa će se i količina zabave drastično povećati.

HDZ-u još samo preostaje da krajem godine pokuša pokoriti i posljednju instancu vlasti, onu predsjednika države. Nakon krave/bika i njenog/njegovog mentora na predsjedničkog kandidata Milanovića sada nasrće fiskulturnik u svojstvu ministra obrane. Busa se u prsa da ON neće dozvoliti ovo ili ono, da će se njega pitati, da će on nešto odlučiti iako i on i mi znamo da se njega gotovo ništa ne pita, da o gotovo ničemu ne odlučuje, da niti on niti nitko drugi u ovoj državi nije odgovoran za ništa. Da postoji odgovornost i moral već bi odavno svi oni otišli u ropotarnicu povijesti. Pa pošto nema pametnijeg posla i on je stao u red onih koji zabavljaju narod.