Ministar Dabro: Kritika Da, ali vrijeđanje Ne

Josip Dabro rođen u Beogradu 1983. magistar je kineziologije, a diplomirao je 2019. na Edukacijskom fakultetu u Travniku. Prije toga, 2012. stekao je zvanje prvostupnika sportskog trenenera na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu.

Od sportaša do krumpiraša: Jožek, magistar znoja, sada “ore njivu”

Jedini doticaj kandidata s poljoprivredom, šumarstvom i ribarstvom bio je njegovo četverogodišnje angažiranje u Upravnom odboru Drvnog klastera Slavonski hrast, koji je osnovan 2010. godine. Uzimajući u obzir njegovu izjavu da njegova majka obrađuje veliki vrt, moguće je da je ponekad pomagao u tom vrtu. To su sve informacije koje imamo o njegovim kompetencijama relevantnim za poziciju ministra poljoprivrede. Ironično je predložiti da bi, s obzirom na ove okolnosti, njegova majka mogla biti prikladniji izbor za tu dužnost, sugerirajući da bi njezin izbor prouzročio manju štetu.

Heroj našeg doba ili fiskulturnik na misiji?

Ministar poljoprivrede, široko prepoznat kao “fiskulturnik s neobičnom diplomom“, ponovno očarava naciju svojom neustrašivošću. Zastanimo na trenutak i zapitajmo se, koliko bi nas imalo hrabrosti javno raspravljati o agronomiji bez trunke znanja o toj temi? No, naš ministar ne poznaje strah! On odvažno maršira naprijed, poput viteza suvremenog vremena, s motičicom u jednoj i diplomom iz tjelesnog odgoja u drugoj ruci.

Ministar je nedavno izjavio da je otvoren za konstruktivnu kritiku, ali da granica postoji kada se pređe u vrijeđanje. “Doživio sam i ja da mi neki novinar napiše da sam glupan i budala”, rekao je. No, moramo priznati da ima pravo! U ovoj zemlji, čini se da svatko može postati ministar poljoprivrede, samo je potrebno imati dovoljno volje, nešto optimizma i, naravno, malo sreće. Kao u lutriji, samo što umjesto brojeva birate političke saveznike!

Život piše romane, a Dabrov je ispao – komedija!

Javni nastupi našeg ministra su prava predstava! Zamislite ga kako, s ozbiljnim izrazom lica, stoji pred kamerama i objašnjava kako “poljoprivrednici ne mogu biti majstori marketinga, IT stručnjaci, prodavači ili slično. To su, u prosjeku, ljudi stariji od 60 godina koji se muče s ispunjavanjem obrazaca, a to nam nije potrebno. Kontrola? Naravno, ali bez nepotrebnog maltretiranja.” Ako je doista tako da je prosječna dob naših poljoprivrednika 60 godina, kakva je onda budućnost naše poljoprivrede? Govorio je o administrativnim teretima (koje bi trebao riješiti), o miševima koji plešu po papirima, šestarima koji crtaju krugove, sušama koje isušuju novčanike, cijenama vode koje rastu kao poplave, o smanjenju troškova proizvodnje dok gleda u oblake. No, naš Dabro nije se dao zbuniti! Vezao je i zbrkao, ali ništa konkretno nije izrekao. Čini se da on zaista vjeruje da je upravo on pravi čovjek na pravom mjestu!

Unatoč skepticima koji sumnjaju u njegovu stručnost i iskustvo, oni koji ga poznaju svjedoče o njegovoj svestranosti. Dabro nije samo običan čovjek; on je renesansni čovjek, prilagodljiv i kompetentan u raznim područjima. Njegova sposobnost da se kreće od poljoprivrede do potencijalnog ministra vanjskih poslova, a u kome je jedan isto takav lumen, nije ništa manje nego impresivna. Njegovo obrazovanje na prestižnom sveučilištu, koje je proizvelo eksperte iz širokog spektra disciplina – od gimnastike i umirovljenika do geopolitičkih i vojnih analitičara – samo dodatno potvrđuje njegovu izvanrednu sposobnost da doprinese bilo kojem sektoru koji mu se povjeri.

Ministar Dabro, kao pravi ratnik modernog doba, s motikom u jednoj ruci i diplomom iz fizičke kulture u drugoj.

Ah, ta umjetnost govorenja bez da se išta kaže – to je prava rijetkost! Naš junak, maestro riječi, uvijek spreman da zavrti glave svojim beskrajnim monolozima o svemu, a opet o ničemu. Njegova sposobnost da izbjegne svaku konkretnost dok razglaba o agrarnim dilemama je zaista impresivna. Kao da pleše tango s riječima, vješto izbjegavajući svaki susret s činjenicama. Da, takav talent je rijedak – gotovo kao jednorog u polju politike!

Na kraju dana, Dabro nam je svima dao lekciju: vjera u sebe je ključ uspjeha. Ako možete voditi tjelesni odgoj, zašto ne biste mogli upravljati i farmom svinja, krava ili kokoši? Zamislite to – jedan dan ste u sportskoj dvorani sa zviždaljkom u ustima, a drugi na polju i traktorom obrađujete polja. Gotovo pa ista stvar, jer to je kao kada kažete: “Ako mogu voditi sat tjelesnog, mogu za veću plaću onda voditi i poljoprivredu!”