Nakon požara u Los Angelesu: Potrebno strože zoniranje gradnje

U nedavnim požarima u Los Angelesu, sveukupno je uništeno više od 16.000 objekata, većinom domova, zbog čega su tisuće ljudi raseljene. No, u tim bogatim četvrtima osim više klase, žive i radničke obitelji koje si neće moći priuštiti renovaciju i ponovnu gradnju. Zbog toga rastu potražnja, a s njom i cijene nekretnina za iznajmljivanje, na ionako već nepriuštivom tržištu.

O tome je za The Conversation pisala Nichole Wissman, profesorica Menadžmenta pri Sveučilištu u San Diegu i koravnateljica “Environmental Integration Laba” koji se bavi strateškim promicanjima suradnji i implementacijama klimatskih rješenja, s naglaskom na zajednice. U tekstu za The Conversation, Wissman naglašava da se “mnogi stanovnici sada suočavaju s troškovima obnove koji će prema očekivanjima vrtoglavo porasti”.

Wissman naglašava da “katastrofe povezane s klimom poput ove često imaju duboke korijene u politikama i praksama koje previđaju rastuće rizike”. Na primjer, osiguravajuće kuće godinama su podcjenjivale opasnosti od požara, zbog čega ovaj sustav neće riješiti problem za radnike koji ne mogu sami financirati obnovu koju bi im onda osiguranja naknadno i djelomično kompenzirala.

“Istraživanja pokazuju da se stanovnici s niskim primanjima imaju najviše problema tijekom i nakon katastrofe. Pomoć u katastrofama također koristi bogatima, koji mogu imati više vremena i resursa za snalaženje u papirologiji i procesu. To može imati dugoročne posljedice na nejednakost u zajednici. U okrugu Los Angeles, gdje jedna trećina kućanstava s medijalnim prihodima troši barem polovicu svojih toga na stanovanje, mnogi se stanovnici jednostavno ne mogu oporaviti”, ističe Wissman.

Kako graditi otpornost?

Kako se regija počinje oporavljati, zajednice imaju priliku obnoviti se na bolje načine koji mogu zaštititi susjedstva od rizičnije budućnosti – ali u isto vrijeme ne opterećuju stanovnike s niskim primanjima. Wissman ističe kako “vidi nekoliko načina za osmišljavanje rješenja koja pomažu stanovnicima s niskim i srednjim primanjima da se oporave, a istovremeno izgrade sigurniju zajednicu za budućnost”.

Za početak, potrebne su bolje politike izgradnje koje prepoznaju budući rizik. To znači da se ne smije graditi bilo gdje te da je potrebnija stroža kontrola nad građevinskim zonama u Los Angelesu. Primjerice, prije nego što se katastrofa dogodi, piše Wissman, “zajednice koje se pokušavaju prilagoditi klimatskim promjenama često daju prioritet zaštiti visokorizične imovine visoke vrijednosti, kao što je susjedstvo uz plažu ili brdo s bogatim kućama. Moje vlastito istraživanje također pokazuje trend prema postupnim klimatskim prilagodbama koje ne remete previše status quo i, kao rezultat toga, ostavljaju mnoge rizike neriješenim”.

Klimatski rizici često se podcjenjuju, dijelom zbog političkih ograničenja i političke nevoljkosti da se razmotre nepopularna rješenja, kao što je ograničavanje mjesta gdje ljudi mogu graditi, piše autorica. “Ipak, katastrofe koje su se nekoć smatrale nezamislivim, poput šumskih požara u Los Angelesu, događaju se sve češće”.

Nužna je promjena politike

Promjene politike, kao što je ažuriranje zakona o zoniranju kako bi se spriječila ponovna gradnja u vrlo ranjivim područjima, mogu izbjeći skupu štetu u budućnosti. “Ne može se graditi u rizičnim područjima!”. Kalifornija već ima neke od najstrožih pravila za sprječavanje šumskih požara u zemlji, ali ista pravila za novogradnju ne vrijede za stariju. Zajednice mogu ulagati u programe koji će ovim vlasnicima nekretnina pomoći da preurede svoje domove nudeći bespovratna sredstva ili poticaje za uklanjanje vrlo zapaljivog krajobraza ili za “očvršćavanje” postojećih domova kako bi bili manje osjetljivi na paljenje.

Istraživanja pokazuju da napori za povećanje otpornosti mogu potaknuti “klimatsku gentrifikaciju” ili raseljavanje zbog povećanja vrijednosti imovine. Stoga je važno usredotočiti se na pristupačnost u naporima za otpornost. Za dugoročnu pristupačnost i otpornost, vlade mogu surađivati sa zajednicama na razvoju strategija kao što je potpora Zajedničkim zemljišnim zakladama putem bespovratnih sredstava, zajmova s niskim kamatama ili prijenosa zemljišta; provedba reformi zoniranja kako bi se omogućilo pristupačno stanovanje veće gustoće, otporno na klimu; i poticanje zelene infrastrukture za jačanje otpornosti zajednice.

Izgradnja otporne budućnosti u svijetu koji sve više zagrijava zahtijevat će hrabre, inovativne i zajedničke strategije koje podržavaju zajednice dok unapređuju pravedna rješenja, zaključuje na kraju Nichole Wissman.
IZVOR: Hina
AUTOR: Andrea Milat
FOTO: EPA/ALLISON DINNER