U posljednje vrijeme u javnosti se puno govori o Draganu Primorcu, bivšem ministru znanosti, obrazovanja i športa i HDZ-ovom kandidatu za predsjednika države, čije ponašanje u kontekstu kupnje i prodaje stana u Splitu izaziva ozbiljne etičke sumnje. Naime, Primorac je jako jeftino kupio stan u Splitu, da bi ga samo nekoliko dana kasnije prodao za mnogo višu cijenu i zaradio. Ovaj slučaj izazvao je brojne reakcije, a mnogi ga smatraju primjerom nemoralnog ponašanja koje je, nažalost, postalo gotovo normalizirano u našem društvenom okruženju.
Relativizacija nemorala
U javnim izjavama, poput ove koju je dao, Stipo Mlinarić Ćipe ovaj slučaj ukazuje na razotkrivanje šireg društvenog problema – relativizacije nemoralnog ponašanja. “Ovo ne umanjuje ničiju odgovornost, ali znam da ima tisuće drugih primjera da se tako kupovalo stanove“, izjavio je Ćipe, naglašavajući da nije riječ o iznimci, već o praksi koja se očito prihvaća kao normalna. Ovakvom izjavom daje nam do znanja da je kupnja i prodaja stanova na takav način zapravo uobičajena praksa, te da je samo pitanje tko je dovoljno pametan, utjecajan i u prilici da iskoristi priliku i okoristi se. Time, međutim, šalje vrlo opasnu poruku – ako svi kradu i varaju, to nije problem, jer ako niste i vi, znači da ste samo naivni i nesposobni. Ovakva relativizacija nemoralnog ponašanja zapravo implicira da, ako cijelo društvo djeluje na određeni način, onda je to opravdano, bez obzira na moralne ili zakonske norme. Umjesto da uskrati podršku takvom kandidatu, taj borac za pravednu državu, takvu osobu podržava kao kandidata za predsjednika države na predstojećim izborima.
No, pravo pitanje koje se mora postaviti jest: što to govori o moralnoj i etičkoj dimenziji vlasti i političara koji se natječu za najvažnije pozicije u zemlji? U trenutku kada političari kao Ćipe relativiziraju problem u korištenju svojih pozicija za osobnu dobit, postavlja se pitanje kamo nas vode takvi ljudi? Ako je ono što je nemoralno postalo “normalno”, kakve možemo očekivati odluke od ljudi koji se dokopaju vlasti, a koji često imaju vrlo upitne kvalifikacije – od neobrazovanosti, nekompetentnosti, lažnih diploma do amoralnih kompromisa?
Politika kao “igra” za osobnu korist
Kada takve radnje dolaze od političara i ljudi na visokim pozicijama, to prelazi granice osobne odgovornosti i postaje pitanje javnog interesa. Politika nije samo „igra“, niti je vlast pravo na osobnu korist. To je odgovornost prema građanima, prema etici, i prema zakonima na temelju kojih društvo funkcionira.
Zaboravite X (bivšiTwiter) pratite nas na BlueSkyZMAJ MARKETING: [email protected]
Nadalje, problem nije samo u ovom pojedinačnom slučaju, nego u širem kontekstu – što znači ako su ovakvi ljudi na čelu države? Ako osoba koja sebe naziva domoljubom i koja u oporbi tvrdi da bi zemlja trebala biti poštena i pravedna, a zatim u vlasti pokazuje posve suprotan obrazac ponašanja, kakvu poruku šalje građanima? Jer, u ovom slučaju nije riječ samo o jednom nečasnom postupku, nego o principu da vlast može biti „igra“ u kojoj se profitira bez obzira na posljedice po društvo. Takvo ponašanje nije samo politička odgovornost – to je ozbiljan moralni problem.
Pitanje koje se nameće jest: hoćemo li kao društvo tolerirati ovu relativizaciju nemorala, ili ćemo se usuditi reći „dosta“ i postaviti jasne granice onome što je prihvatljivo u politici? Jer ako takve stvari prešutno prihvatimo, otvaramo vrata većem problemu – ne samo na političkoj, već i na društvenoj i moralnoj razini.
“Mali od kužine”
Stipo Mlinarić Ćipe, svojim ponašanjem i izjavama, ne samo da relativizira korupciju, već i šalje opasnu poruku da ako su svi u krivu, onda i nije važno ostati pošten. No, građani ove zemlje zaslužuju više od toga – zaslužuju vođe koji ne samo da govore o moralnim načelima, već ih i prakticiraju, jer to je jedini način da izgradimo društvo u kojem su poštenje i odgovornost važniji od koristi koje donosi vlast.
Stipo Mlinarić Ćipe, kojeg bivši kolega Radić naziva „mali od kužine“, valjda pod time misleći da se radi o jednom nebitnom liku i potrčku, koji za sobom vuče afere i optužbe za izvlačenje novca iz braniteljske udruge, sada participira u vlasti.
Svaki narod ima onakvu političku vlast kakvu zaslužuje, rekao je jednom Karl Heinrih Marks.