Slavenski jezici i naše poteškoće s prijevodom

Slavenski jezici spadaju u indoeuropsku porodicu jezika i govore se na velikom području Europe, od istočne Europe do središnje i jugoistočne Europe. Dijele se na tri glavne grane:

• Istočnoslavenski jezici u koje spadaju ruski koji je kao najrasprostranjeniji slavenski jezik, službeni jezik u Rusiji, Bjelorusiji, Kazahstanu i Kirgistanu. Ukrajinski koji je službeni jezik u Ukrajini. Bjeloruski kao službeni jezik u Bjelorusiji. i rusinski kojim se govori se u dijelovima Ukrajine, Slovačke, Poljske, Mađarske, Srbije i Rumunjske.
• Zapadnoslavenski jezici kao poljski koji se koristi u Poljskoj gdje je naravno službeni jezik. Slijedi češki kao službeni jezik u Češkoj, pa slovački kao službeni jezik u Slovačkoj. Nešto manje poznat kašupski kojim se govori u dijelovima Poljske, te gornjolužički i donjolužički kojim se koriste ljudi u nekim dijelovima Njemačke.
• U južnoslavenske jezike spadaju srpski koji je kao takav službeni jezik u Srbiji, BiH i Crnoj Gori. Zatim su tu hrvatski jezik kao službeni jezik u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Bosanski je službeni jezik u Bosni i Hercegovini. Crnogorski je službeni jezik u Crnoj Gori, dok je slovenski službeni jezik u Sloveniji. Tu su još i makedonski kao službeni jezik u Sjevernoj Makedoniji i bugarski jezik kao službeni jezik u Bugarskoj.

Svi ovi jezici imaju mnogo zajedničkih karakteristika, uključujući sličnu gramatiku, vokabular i izgovor. Međutim, razvili su se i zasebno tijekom stoljeća, što je dovelo do razlika u izgovoru, gramatici i rječniku. Važno je napomenuti da neki lingvisti smatraju da su neki od ovih jezika (npr. bosanski, hrvatski, srpski i crnogorski) zapravo varijante istog jezika, dok drugi tvrde da su to zasebni jezici. Ovo je često pitanje poslijeratne političke i kulturne debate.

Kad smo se prvi put zbog rata u Ukrajini našli u Hrvatskoj, moja najmlađa kći odbila je komunicirati s djecom na igralištu, rekavši: “Ne čuju me!“. Naravno čuli su je, ali je jednostavno nisu razumjeli iako su bili vrlo prijateljski raspoloženi. Od tada je potpuno prilagođena.

Ali ni kod odraslih sve nije tako jednostavno. Moja prijateljica je jednom rekla: “Nisam doma (u zemlji s drugim jezikom) ponekad se osjećam gluhonijemo”. Stvarno jest, ne možeš voditi razgovore bez koncentracije, u prolazu. Ponekad ne razumiješ kontekst, ili se neuspješno šališ. Tek sada razumiješ koliko su govor i verbalna interakcija koji troše energiju.

Međutim, u ukrajinsko-hrvatskom paru ponekad se uspijete osjećati sigurnije, a ponekad se dobro zabaviti. Ova dva slavenska jezika nisu najbliža, ali dijele određeni broj sličnih obilježja i riječi.

Ovdje je primjereno odgovoriti na pitanje mojih hrvatskih sugovornika je li ukrajinski vrlo sličan ruskom. Ukrajinski jezik dijeli najčešći vokabular s bjeloruskim, poljskim i slovačkim jezikom. A ruski jezik je tek četvrti u ovom nizu. Osim toga, ne zaboravimo da su Rusko Carstvo i Sovjetski Savez umjetno približili ukrajinski ruskom, prepisujući rječnike i udžbenike, uvodeći zabrane i fizičkim uništenjem intelektualne elite Ukrajine.

No, vratimo se na hrvatski jezik. Velik broj uobičajenog, sličnog vokabulara čini nam ga vrlo lakim za razumijevanje. Primjerice, dio naziva mjeseci u godini na našim jezicima se podudaraju:

Siječanj — січень (sičenj), travanj — травень (travenj, ali naziva 5. mjesec), lipanj — липень (lipenj, ali naziva 6. mjesec) i još nekoliko. Da, da, imena su ista, mjeseci nisu isti, ali je ipak lakše. Imena drveća, neki prirodni fenomeni, slični brojevi — podsjećaju nas da jezik nije materinji, ali ni potpuno strani.

Zasebno, zabavljaju se riječi sa sličnim zvukom, ali drugačijim značenjem. «Sat» na ukrajinskom zvući kao «godina» na hrvatskom. A sada ugodan razgovor završava smijehom, jer obećavate da ćete posjetiti ne za par sati, već za nekoliko godine. Dijete u školi podučava pjesmu o «domovinu», znaći grobnica u ukrajinskom, i pjeva o rodnom kraju.

Hrvati su vrlo prijateljski raspoloženi prema svima koji uče njihov jezik. I obično kažu: «Naš jezik je vrlo složen». Također se slažem: u mojoj glavi, čini se da se dva tako složena jezika, ukrajinski i ruski, opiru mojim pokušajima da naselim i trećeg slavenskog susjeda.