Sveučilišne tužbe: Kad troškove snosi netko drugi

Sveučilišta, kao javne institucije, imaju pravo pokretanja sudskih postupaka u zaštiti svojih interesa. Međutim, u nekim slučajevima, postavlja se pitanje odgovornosti i transparentnosti kada troškove tih postupaka snosi netko drugi, a ne samo sveučilište.

Afera s bivšom ministricom obrazovanja, Blaženkom Divjak, je klasičan primjer kako se javna sredstva troše na maratonske sudske procese koji služe kao sredstvo pritiska na optužene. Bivši rektor Damir Boras i njegov nasljednik Stjepan Lakušić, rektori Sveučilišta u Zagrebu, pokrenuli su tužbe protiv nje zbog klevete i emocionalne štete nakon što je iznijela optužbe o zapošljavanju na Sveučilištu. Ovaj slučaj je živopisni prikaz pravnih lavirinata koji se kod nas u Hrvatskoj mogu razviti iz javno izrečene riječi.

Iako Blaženka Divjak ističe da trenutni rektor Stjepan Lakušić nije bio uključen u kontroverze oko zapošljavanja, čini se da je Sveučilište odlučilo podnijeti tužbu zbog “teških duševnih boli”. Te boli su, sudeći po padanju fasade sa zidova, izgleda toliko intenzivne da bi mogle ugroziti i arhitektonsku stabilnost institucije!

Problematika lakoće tužbi:

Kada jedan rektor ili ravnatelj Javne institucije kao u slučajevima zviždača na primjer ne snose direktne financijske posljedice sudskih postupaka, može postojati tendencija lakšeg pokretanja tužbi, čak i u slučajevima kada su šanse za uspjeh upitne. To može dovesti do po sudu javnosti neopravdanih troškova. Podsjetimo se samo slučaja Aleme Ježić iz Varaždina koja je dobila pet po svemu sudeći nezakonitih otkaza nakon dolaska na čelo ustanove ravnatelja Marina Bosilja (HDZ) koji je čak podnio pomalo glupavu doduše tužbu protiv novinara koji je pisao o tome kako je kažnjen i kako vodi ustanovu koju financiramo mi svi skupa – građani.

Troškovi sudskih postupaka mogu biti poprilični, a ako stvari krenu nizbrdo, oni koji su ih pokrenuli mogu se naći u nezavidnoj situaciji da pokriju te troškove. Sustav koji omogućava jednostavno podizanje tužbi može postati igralište za one koji žele ostvariti osobne ili političke ciljeve, umjesto da štite interese sveučilišta. Uzrečica “S bum vas tužil” postaje sve popularnija među onima koji imaju moć, a posebno kad račun za pravne usluge ispostavi susjedni odvjetnik s kojim ste u dobrim poslovnim odnosima. U takvim okolnostima, vođenje pravnih bitaka postaje lakše nego ikad.

Učestalo pokretanje sudskih postupaka bez očitog razloga može ozbiljno ugroziti reputaciju sveučilišta i umanjiti javno povjerenje u njegovu djelatnost. Takva praksa ne samo da stvara negativnu percepciju o sveučilištu u očima javnosti, već može dovesti i do dugoročnih posljedica po njegov status i uspjeh. Stoga je od ključne važnosti da sveučilišta djeluju transparentno i odgovorno kako po pitanju zapošljavanja tako i po pitanju podnošenja tužbi, osiguravajući da se pravni postupci pokreću samo kada postoji valjan razlog, kako bi se očuvalo povjerenje i integritet institucije. A povjerenje građana u instituciju koju je vodio rektor Boras je na najnižoj razini, ne zbog izjave bivše ministrice nego zbog načina kako se ta institucija vodila.

Nakon četverogodišnjeg postupka, Općinski sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu kojom je odbijena tužba Damira Borasa protiv Blaženke Divjak kao neosnovana. Boras je zahtijevao odštetu (za sebe, ne za Sveučilište) od 1.327,22 eura, ali sud nije prihvatio njegove tvrdnje. Divjak je uspjela dokazati da je zapošljavanje na sveučilištima tijekom koronakrize, koje je bilo zabranjeno, doista bilo izvršeno, što su potvrdile i dvije ključne svjedokinje kroz sustav centralnog obračuna plaća.

Evo što je napisala na svom FB profilu bivša ministrica Blaženka Divjak:

Rektori Sveučilišta u Zagrebu, bivši Boras i sadašnji Lakušić, neće omastiti brk na moj račun!
Iako će vjerojatno i dalje razbacivati javni novac na obijesno parničenje i pokušaje ušutkavanja nepodobnih.
Naime, ponovno izgubili na sudu i presuda je u moju korist. Divno!
Samo da podsjetim, na Građanskom sudu u Zagrebu tužili su me za klevetu jer sam javno rekla istinu kako se zapošljavalo na Sveučilištu. Tražili su da im platim odštetu za duševne boli. A što se s mojim duševnim bolima nakon više od četiri godine povlačenja po dva suda?!
Ipak je i došla i lijepa vijest. Istina, oni se i na ovu presudu mogu žaliti, kao što su se žalili i na drugu presudu u moju korist na Kaznenom sudu.
Lako se njima žaliti, kad sami ne plaćaju svoje račune. Do sada je sve išlo na račun Sveučilišta, i to iz kase koju i ja pomažem puniti. Ludnica!
Velika hvala mojim svjedokinjama, jer su se izložile te hrabro i profesionalno podnijele agresivna ispitivanja. Prema nama su se odvjetnici suprotne strane ponekad ponašali tako da sam se osjećala kao da sam počinila najgnusniji zločin, a ne da sam jednostavno rekla istinu. Ne služi im to na čast. Bilo je ružno.
Hvala mojem odvjetniku i odvjetnici, jer su se mi puno pomogli i uvijek su bili kul. Čak i kad sam ja bila pošteno živčana zbog nepravde da uopće trebam sudjelovati u ovakvoj farsi.
U obrazloženju sutkinja piše, između ostalog, da sam govorila na temelju podataka i pouzdanih informacija i još da sam “izjave uputila s ciljem da se javnosti podijele informacije i ukaže na nepravilnosti kako bi se one zaustavile”, te da je ” postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu takvih informacije.”
Boras je prirodnim putem (prešao 70) prešao u mirovinu 2022., iako se još uvijek mota po Grafičkom fakultetu, sveučilištima Sjever i Mostar, jer takvi će iscijediti i posljednji cent javnog novca kojeg se mogu dočepati. Mostar mu je čak 2022. dodijelio počasni doktorat, a u povjerenstvu za dodjelu je bio rektor Sjevera 😉 Vrijedi i obrat, jer je i rektor Sjevera dobio počasni doktorat u Mostaru, a u povjerenstvu koje ga je ocijenilo podobnim sjedio je, naravno, Boras.
Međutim, meni još uvijek nije jasno zašto se rektor Lakušić, koji je prije dvije godine naslijedio Borasa, bjesomučno parniči iako je moja izjava ukazivala na nepravilnosti u zapošljavanju prije njegovog mandata. Ok, lako se bahatiti ako ne plaćaš račun iz svojeg džepa. A možda je to i sadašnjem rektoru prilika da pošalje poruku neposlušnima koji misle svojom glavom i jasno iskazuju stav. Takvi baš nisu dobro došli u redove odabranih! A koji su odabrani, može se pročitati na popisu zaposlenika rektorata Sveučilišta.
Ako vas zanimaju detalji, možete ovdje na FB pročitati objavu “E, nećete razbojnici…” koja je bila izraz moje frustracije kada sam morala posljednji puta ići na sud u prije mjesec dana (18. rujna 2024.), a istovremeno sam bila u tisuću ozbiljnih i korisnih poslova. Prilažem i fotku snimljenu pred sudom prije tog ročišta. Pokušala sam ohrabriti svjedokinje i samu sebe…
Poruka svima koji ste u sličnoj situaciji: Glavu gore, jer psi laju, a karavane prolaze.