Ode nam i Dabro

Premijer Andrej Plenković izjavio je u subotu da je ostavka Josipa Dabre s mjesta potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede ispravna i jedina moguća odluka, jer pucnjavu pištoljem iz automobila u vožnji vidi u potpunosti nespojivom s ulogom ministra u njegovoj Vladi.

Koji je to ministar, u nepreglednom nizu bivših ministara, u mandatu ove katastrofalne Vlade kojem smo mahali na odlasku? Postoji li itko u ovoj zemlji tko vjeruje da bi Premijer ili bilo koji ministar, a kamoli Glavni državni odvjetnik, predsjednik nekog suda, župan, gradonačelnik ili ravnatelj neke javne ustanove podnio ostavku nakon što ih se ulovi u nekom protuzakonitom, nedozvoljenom ili neprimjerenom ponašanju, a da to nije posljedica javnog pritiska ili nekih viših interesa? U ovom slučaju i osobnih interesa premijera Plenkovića. Previše mu se toga nasložilo ovih posljednjih dana.

Snimka na kojoj puca iz pištolja kroz prozor automobila je procurila jučer popodne i za nju je Dabro potvrdio autentičnost  no tvrdio da je pucao ćorcima. Međutim stručnjaci za oružje tvrde kako to nisu bili ćorci, nego pravi meci.

Dabro je napravio prema snimci tri prekršaja uz mogućnost i kaznene odgovornosti., sigurnosti u prometu, remećenje javnog reda i mira (drsko ponašanje), dovođenje u opasnost opće opasnom radnjom (Člnakak 215 KZ-a). Video na kojem se vidi kako bivši ministar Dabro u vožnji automobilom, sluša i pjeva cajke te puca iz pištolja kroz prozor:

Sasvim je jasno da osobe, poput sada već bivšeg ministra Dabre, jedino u ovakvoj nesređenoj državi, državi u kojoj su sve vrijednosti opako poremećene, bi mogle predstavljati išta više od predsjednika mjesnog odbora. Ali eto, on je mogao biti i ministar. Na što smo spali! Da se naježiš i rasplačeš od sramote. Ima jedan prijatelj koji često kaže – uvijek može gore. O da, može, može. Svakodnevno tome svjedočimo. Koga će sada predložiti Domovinsko/imovinski pokret da nas zabavlja?

Pamtimo i bolje dane

Nije da ova zemlja nije imala reprezentativne predsjednike, premijere ili obrazovane, stvarno dobro obrazovane i kompetentne, ministre. Ministre koji su se znali pristojno ponašati, koji su i u svjetskim razmjerima bili prepoznati i  bili cijenjeni. Čelni ljudi svake grane državne vlasti trebali bi biti ono najbolje što zemlja može ponuditi. Zar doista ova jadna zemlja nije imala ništa bolje od Dabre?! Kuda nas je odveo Andrej Plenković sa svojom trgovinom, i to samo da ostane na vlasti?! Da poludiš. Kakvi nas to likovi predstavljaju i brinu o našoj budućnosti? Kao građanin, doista sam sretan da se koalicija Rijeke pravde nije s DPom uspjela dogovoriti o suradnji. Spasili su se ove sramote. A gdje su uglađeni intelektualci? Izumrli, pobjegli? Na što smo spali kada nas je predstavljao i o našoj budućnosti brinuo ovakav prizeman lik.

Bogatstvo u različitostima

Savršeno mi je jasno da smo različiti. Slušamo različitu muziku, čitamo različite knjige, ukoliko uopće čitamo, imamo različite odjevne stilove, različita uvjerenja. I sve je to u redu. Uvažavamo i trebamo uvažavati različitosti te vrste. Ali, kada jedan ministar, koji bi trebao biti primjer uzornog ponašanja, uz zvukove novokompovane pesme bosansko-hercegovačke pevaljke, egzaltiran, i vjerojatno u alkoholiziranom stanju, puca kroz prozor jurečeg automobila, to ne bi trebali uvažavati. Nikako, baš nikako i nikada. No, mi ipak živimo u Hrvatskoj. Nekima je ovdje sve dozvoljeno. Pitanje je koliko još oružja skriva bivši ministar Dabro. Da se kojim slučajem radi o nekom običnom građaninu već bi mu policija pretresla sve što ima, a on bi vjerojatno sjedio u istražnom zatvoru. Ali, u ovoj državi nismo svi jednaki pred zakonom.

Etika i Kodeks

A upravo je neki dan ministar Habijan predstavio Etički kodeks za državne službenike i namještenike.  Lijepo im objašnjava koja su to načela zaštite osobnog ugleda i ugleda državne službe. Pa im nalaže da su dužni čuvati osobni ugled i ugled državne službe svojim postupanjem, ponašanjem i načinom komunikacije. Na svu sreću ministra Dabru to se ne tiče! Pa on nije nekakav državni službenik, on je ipak državni dužnosnik. Njima je valjda sve dozvoljeno. Oni mogu krasti, primati mito, obilato jesti po luksuznim restoranima kao i trošiti na razne druge stvari i to sve za javne (naše) novce. Mogu i pucati iz jurečeg automobila uz glasne zvukove cajki. Da postoji i Kodeks ponašanja državnih dužnosnika u tijelima izvršne vlasti, ministar Dabro, vjerojatno nikada nije niti čuo. A zbog čega i bi? Samo još jedan dokument, jedan papir koji ničemu ne služi. Tamo mu lijepo piše, u etičkim načelima uzornog ponašanja, da je dužan čuvati osobni ugled i ugled tijela izvršne vlasti u kojem obnaša dužnost. Koga briga, pa niti svi oni prije njega, koji su sramotili državu, nisu odgovarali za išta, a kamoli po Kodeksu. Nije im se niti desilo ništa. Odnosno, desilo im se samo ako ih je zadesio EPPO ili uporan pritisak medija i javnosti.

Spas u zadnji čas

I eto, nakon što nas je nekoliko tjedana zabavljao Dragan Primorac, vanjski igrač Andreja Plenkovića, sada nas ponovno zabavlja Dabro. Pravi i vrijedan igrač Andreja Plenkovića. Pa ipak ga on drži na vlasti. Neko vrijeme, sretnik, nije bio u fokusu javnosti. Za nas bi svakako bilo bolje da je duže vrijeme bio sakriven u nekoj rupi. Ne bi nas svakodnevno podsjećao koliko smo, kao društvo, zaglibili. Još bi neko vrijeme pričali o receptima za kiflice.

Jadna li si zemljo mila

Nakon kolosalne pobjede Zorana Milanovića, novog/starog predsjednika, došao Dabro premijeru Plenkoviću kao melem na ranu. Neće se više raspravljati o još jednom katastrofalnom kadroviranju Andreja Plenkovića i njegovim pokvarenim radarima, nego o primitivnom i opasnom ponašanju ministra Dabre. Kako premijer Plenković sve što radi radi iz osobnih interesa, kako bi se što duže zadržao na vlasti, tako je procijenio da je vrijeme da Dabro ode. Sada ćemo pričati o tome.

Maske su pale

Na noge su se digli svi koji imaju nešto za reći. Neke izjave nas dodatno zgražavaju kao što su poruke Ivana Penave. Još jednog iz cijele plejade likova koji imaju ozbiljnih problema s propuhom. U glavi. Njemu su to uobičajeni načini proslave, njemu je to problem u odrastanju na ratom pogođenom području. Njemu je to sve ono što ne bi trebalo biti. Još jedna poštenjačina kakva je i onaj smiješni Čipe koji stvari relativizira kako bi spasio svog druga u nevolji. O licemjerju ove ekipe koja doživljava ekstazu slušajući cajke, dok istovremenu u javnosti zagovaraju zabrane slušanja takve muzike imalo bi se svašta za reći.

Iako, moramo primijetiti kako premijer Plenković vrlo lako donosi odluke o razrješavanju osoba koji ne nose iskaznicu HDZa. Sjetimo se samo Žalac, Horvat, Beroš, Obuljen….

Dabro ipak ne ide dalje

Kako god da se uzme, s koje god strane da gledaš, naša je percepcija da je sve gore i gore. Loša vijest slijedi lošu vijest, blamaža za blamažom, afera za aferom. No, realnost i percepcija dvije su različite kategorije – kaže naš premijer Plenković. Ministar Dabro više neće biti ministar, ali će ubrzo neka druga afera ili možda neko hapšenje zamijeniti ovu blamažu.

O, jadna li si zemljo mila.