Ekonomska nejednakost kroz povijest

“Nejednakost nije uvjetovana samim bavljenjem poljoprivredom ili stočarstvom, već specifičnom kombinacijom pristupa zemlji i rada te mogućnošću prijenosa bogatstva kroz generacije. Upravo su tranzicije iz radom ograničenih u zemljom ograničene sustave ključne za razumijevanje kako su se globalno razvijali različiti stupnjevi ekonomske nejednakosti”, smatraju neki od znanstvenika s brojnih najboljih sveučilišta svijeta. Autori studija kojima se bavimo u nastavku teksta ističu važnu ulogu političkih institucija i sustava upravljanja (kolektivno nasuprot autokratskom) u ublažavanju ili povećanju ekonomskih razlika.

Teme su važne i za pitanje kako sporadična primjena politika sanacije klimatskih promjena ograničava dosege i uspjehe zelenih politika. Kako bismo pronašli vlastite slijepe točke – odnosno odgovore na pitanja o tome zašto nam ne funkcioniraju politike prilagodbe klimatskim promjenama, moramo sagledati društveni kut širi od ograničenja zelenih tehnologija u sadašnjosti. Kako bi istaknuli nesvjesne kognitivne predrasude koje svi imamo (jer mozak tako funkcionira) i uračunali ih u napore sanacije i klimatske adaptacije, znanstvenici sve češće pokušavaju sagledati našu sadašnjost uzevši u obzir povijesnu perspektivu.

Dinamika društvenih ograničenja i tehnoloških mogućnosti potvrđena je u ovećem broju istraživanja, a ovdje ćemo, samo kao primjer, istaknuti prošlogodišnji rad “A social psychology of climate change: Progress and promise”. No, nećemo se baviti tim pitanjem. Bavit ćemo s novim znanstvenim tematom o globalnoj nejednakosti upravo objavljenim u “Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America” ili PNAS-om.

Radi se o jednom od najprestižnijih međunarodnih znanstvenih časopisa koji postoji od 1915. godine, a objavljuje originalne radove iz biologije, medicine, kemije, fizike, matematike, društvenih znanosti, ekologije, klimatskih promjena, itd. PNAS je časopis s iznimno visokim “impact factorom”, odnosno, jedan je od najutjecajnijih časopisa u znanosti poznat po rigoroznim recenzijama i visokim kriterijima objave.

Zašto ne uspijevamo sanirati klimatske promjene i kakve veze povijest ima s tim?

Skupina autora u spomenutom tematu sa nekih od najpoznatijih sveučilišta na svijetu donosi arheološko-antropološki pregled povijesne dinamike organizacije rada, podjele zemlje i globalnih dinamika ekonomske nejednakosti. Autori smatraju kako povijesni obrasci korištenja zemlje i ekonomske nejednakosti mogu pomoći objasniti zašto današnja društva, unatoč dostupnosti tehničkih rješenja, ne uspijevaju učinkovito odgovoriti na klimatske prijetnje.

Koristeći ogromnu bazu podataka GINI koeficijenta – standardizirane mjere ekonomske nejednakosti koju koriste brojne institucije od Svjetske banke, preko OECD-a, UNDP-a pa do Eurostata i nacionalnih statističkih zavoda većine zemalja – te podatke više od 1000 arheoloških lokaliteta i etnografskih zapisa, autori su pokušali ispitati globalnu dinamiku društvene nejednakosti tokom posljednjih 10.000 godina počevši s agrarnom revolucijom.

Ispitujući razlike u veličini kuća kao ključne mjere bogatstva koja obuhvaća materijalna dobra, društvene veze i veličinu kućanstva, istraživanje prati obrasce nejednakosti u različitim društvima u posljednjih 10.000 godina. “To omogućava standardiziranu, međukulturalnu i dugoročnu procjenu ekonomske nejednakosti, nudeći nove uvide u njezine uzroke, varijabilnost i posljedice za društvenu dobrobit i dugovječnost”, ističu autori.

Važnost za naše teme je da – prema urednicima temata – “klimatske promjene prijete povećanjem ekonomskih jazova unutar i između nacija, a neki dokazi iz prapovijesti povezuju visoke razine nejednakosti s nedostatkom otpornosti na klimatske poremećaje”. Urednici temata naglašavaju kako prikupljeni znanstveni radovi istražuju načine korištenja zemlje (poljoprivreda, stočarstvo, skupljanje plodova) koji utječu na dugoročne globalne obrasce ekonomske nejednakosti i stabilnosti upravljanja.

Urednici također ističu kako postoje “jasni i snažni dokazi iz dvadesetak demokracija u posljednjih 25 godina koji povezuju visoku ekonomsku nejednakost s političkom polarizacijom, nepovjerenjem u institucije i slabljenjem demokratskih normi”. Urednici zaključuju: “Jasno je da ako nam je važno održavanje demokratskih sustava, moramo voditi računa o stupnju nejednakosti bogatstva u društvu”.

Rad, zemlja i ekonomske nejednakosti

U članku o upravljanju zemljom i organizacijom rada posljednjih desetak tisuća godina, autori postavljaju tezu da sustavi koji ovise o zemlji ili drugom nasljednom materijalnom bogatstvu generiraju veću ekonomsku nejednakost nego sustavi ograničeni slobodnim radom.

Ukratko, u sustavima ograničenima zemljom, životinjama koje se koriste za rad, kao i u robovlasničkim društvima, zemlja ima veću vrijednost od radne snage jer je ograničeniji resurs. U povijesnim društvima, postojala je veća mogućnost prijenosa bogatstva s generacije na generaciju, što je dovelo do tendencija stvaranja društava s većom ekonomskom nejednakosti.

S druge strane stoje društva ograničena radnom snagom – to su ona koja imaju manje ljudi i više zemlje i veći je problem organizirati rad da obrađuje zemlju. U takvim se društvima razvila manja mogućnost prijenosa bogatstva kroz generacije, stoga je razvijeno društvo s nižim stupnjem ekonomske nejednakosti.

Razlika je vidljiva globalno, ističu autori, iako postoje regionalne varijacije i iznimke. Također zaključuju kako “nejednakost raste s povećanjem veličine naselja i veličine stambenih jedinica samo u sustavima ograničenim zemljom, ne i u onima ograničenim radom.” Prijelaz s radom ograničenih na zemljom ograničene sustave povezan je s razvojem složenih političkih hijerarhija i većih društvenih stratifikacija.

Autori su u ovome primijetili razliku između istočne i zapadne hemisfere: Na istočnoj hemisferi sustavi ograničeni zemljom (koji koriste životinje za vuču i rad) pokazuju kontinuirani rast nejednakosti kroz vrijeme. Na zapadnoj hemisferi, gdje nije bilo životinja za rad (sustavi temeljeni isključivo na ljudskom radu), takvi sustavi nisu bili trajni, što je dovelo do pada ekonomske nejednakosti s vremenom.

Čime je uvjetovana nejednakost?

Članak uvodi teoretski koncept koji razlikuje ekonomije prema tome što je oskudnije—rad ili zemlja, a ne prema tome jesu li ekonomije intenzivne ili ekstenzivne. Takav pristup omogućuje bolje razumijevanje kompleksnosti povijesnog razvoja nejednakosti. Glavna poruka članka je da je ekonomska nejednakost povijesno prvenstveno uvjetovana načinom na koji su ljudi koristili zemlju te jesu li mogli nasljeđivati bogatstvo (zemlju i druge materijalne resurse), a ne samim činjenjem određenih ekonomskih aktivnosti poput poljoprivrede ili stočarstva.

Ovi rezultati imaju široke implikacije za razumijevanje povijesti društvene stratifikacije, urbanizacije, nastanka političkih hijerarhija i dugoročnih trendova u globalnoj ekonomskoj povijesti.