EU na raskrižju: Raspad jedinstvenog pristupa migracijama?

BRUXELLES – Sve je više znakova da se Europska unija suočava s dubokim podjelama oko pitanja migracija. Nedavna odluka Njemačke da pojača granične kontrole na svim svojim granicama, unatoč kritikama drugih članica poput Poljske, Austrije i Grčke, samo je još jedan dokaz rastućeg trenda pojedinačnih rješenja umjesto ujedinjenog europskog fronta.

Europska komisija je jasno upozorila da bi takve mjere trebale biti rezervirane samo za iznimne slučajeve, no čini se da sve više država članica poseže za njima. Ova situacija postavlja pitanje o budućnosti dugo očekivanog pakta EU-a o migracijama i mogućnosti postizanja zajedničkog rješenja za ovaj složeni problem.

Zašto države članice okreću leđa zajedničkom pristupu?

Razlozi za ovaj trend su brojni i složeni. Jedan od ključnih faktora je strah od nekontroliranog priljeva migranata, posebno nakon migrantske krize 2015. godine. Neke države članice, posebno one na vanjskim granicama EU-a, osjećaju se preopterećenima i smatraju da ne dobivaju dovoljno podrške od ostatka Unije.

Politički pritisci također igraju važnu ulogu. Rast populističkih i nacionalističkih stranaka u mnogim zemljama doveo je do pooštravanja stavova o migracijama. Vlade se često osjećaju prisiljenima poduzeti mjere koje će zadovoljiti svoje biračko tijelo, čak i ako to znači odstupanje od zajedničke europske politike.

Osim toga, postoje i duboke razlike u stavovima o tome kako se nositi s migracijama. Neke države zagovaraju strožu kontrolu granica i ograničavanje broja migranata, dok druge ističu važnost solidarnosti i humanitarnog pristupa.

Što to znači za budućnost pakta EU-a o migracijama?

Njemačka odluka od 9. rujna o uvođenju kontrola na svim nacionalnim graničnim prijelazima radi suzbijanja nezakonite migracije mogla bi natjerati Francusku na odgovor, dok stranka predsjednika Emmanuela Macrona izgleda zagovara stroži pristup migracijskoj politici.

Berlinska odluka o uvođenju graničnih kontrola na svim kopnenim granicama Njemačke predstavlja najnoviji korak njemačke vlade u zaoštravanju politike prema ilegalnim migracijama. Ova promjena politike, koja će trajati šest mjeseci, uslijedila je u vrijeme političkih turbulencija u Njemačkoj, gdje je ekstremno desna, antiimigracijska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) postigla značajan izborni uspjeh u nekoliko ključnih regija.

Taj stroži pristup predstavlja i odstupanje od postojećih schengenskih sporazuma u Europskoj uniji, koji omogućuju slobodno kretanje ljudi i roba među državama članicama EU-a.

Sve veće podjele među državama članicama predstavljaju ozbiljnu prepreku postizanju dogovora o paktu o migracijama. Ukoliko se ne pronađe način da se prevladaju ove razlike, postoji opasnost da će Unija ostati paralizirana pred ovim izazovom, što bi moglo imati ozbiljne posljedice za stabilnost i sigurnost Europe.

Potrebno je pronaći ravnotežu između potrebe za kontrolom migracija i poštivanja ljudskih prava. To će zahtijevati kompromis i solidarnost svih država članica, kao i spremnost na suočavanje s uzrocima migracija u zemljama porijekla.

Budućnost europske migracijske politike je neizvjesna, ali jedno je sigurno: bez zajedničkog pristupa, Europska unija će teško pronaći održivo rješenje za ovaj izazov.

Zašto države članice provode vlastite migracijske politike?

• Različiti interesi i prioriteti: Zemlje članice imaju različite geografske položaje, ekonomske situacije i političke prioritete, što utječe na njihov stav prema migracijama. Neke zemlje su više izložene migracijskim tokovima, dok druge imaju veću potrebu za radnom snagom.
• Nedostatak povjerenja u zajednički sustav Europske unije: Neke države članice smatraju da zajednički sustav azila i migracija nije učinkovit i da ne štiti dovoljno njihove interese. To dovodi do nepovjerenja i želje za preuzimanjem kontrole nad vlastitim granicama.
• Politički pritisci: U mnogim zemljama članicama, političke stranke koje se protive migracijama dobivaju sve veću podršku. To stvara pritisak na vlade da poduzmu strože mjere kontrole migracija, čak i ako to znači odstupanje od zajedničke politike EU-a.

Što to znači za budućnost pakta EU-a o migracijama?

Rastući trend jednostranih mjera i nedostatak suglasnosti među državama članicama predstavlja ozbiljnu prijetnju budućnosti EU pakta o migracijama. Ako se ovaj trend nastavi, postoji opasnost od podjele EU na skupine zemalja koje primjenjuju stroge migracijske kontrole i one koje su otvorenije prema prihvatu migranata.

Takav razvoj događaja bi imao negativan utjecaj na EU u cjelini, potencijalno dovodeći do povećanja napetosti između država članica, slabljenja Schengenskog područja i otežavanja upravljanja migracijskim tokovima.

Stoga je od ključne važnosti da Europska unija pronađe način za prevladavanje ovih izazova i postizanje suglasnosti o zajedničkoj migracijskoj politici koja će biti pravična, efikasna i održiva. To će zahtijevati povećanu solidarnost i suradnju među državama članicama, kao i volju za kompromisom.