Hrvatska sigurna zemlja – za koga?

Nekako su se ovih dana zaredale vijesti o privođenju poznatijih HDZ lica. Javnost više niti ne čudi informacija da im se na teret stavljaju koruptivna dijela. Već smo se navikli i skoro prihvatili da je takvo ponašanje sasvim normalno. Uzmi koliko možeš, kada ti se već pružila prilika. Ovi novo privedeni samo su još jedni od brojnih kojima nisu bila dovoljna i više nego dobra primanja, utjecaj i moć nego ih je njihova nepojmljiva nezasitnost tjerala da uzmu još i još, pa dokle ide. To je uglavnom tako kod HDZ moćnika. Naravno da, uzimajući u obzir presumpciju nevinosti, ovoga trenutka ne možemo tvrditi da je itko od njih kriv za bilo što. Kada će se to pravomoćno znati, ako će to ikada i biti, nitko se više neće sjećati tko su ti ljudi, biti će potpuno nevažno.

Svjedočimo sudskim sporovima koji traju u nedogled, Čehok, Sanader, Kalmeta, Babić, Škugor, Gotić, Bunić, Rimac, Žalac, Tolušić i još brojni drugi. Međutim, ono što intrigira javnost jest činjenica da su samo nekoliko dana prije hapšenja podnijeli ostavke na svoje dužnosti.

Gdje i od kuda cure informacije? Jesu li ponovno iscurili podaci o istrazi koja se provodila kao i u slučaju Rimac?! Do koga bi ove istrage dovele da nisu završene s ovim ljudima? Biti će zanimljivo ukoliko će i iz ovih slučajeva curiti podaci iz mobitela ili elektroničke pošte. Jasno je koji su to nadležni resori i tko je odgovorna osoba. On moli novinare da mu se ne postavljaju glupa pitanja. Na glupa pitanja Mileva nema odgovore.

Nova igra, novi igrači, nova su i pravila

Čini se da se igra neka nova igra s novim igračima i novim pravilima. Nema uhićenja HDZ-ovaca dok su na dužnosti. Tako će stranka trpjeti najmanju štetu. Novi je i glavni državni odvjetnik, u najmanju ruku kontroverzan lik, koji je već u nekoliko ranijih prilika petljao pa je i sada na upit – Je li Šarić znao da će biti uhićen, odgovorio: „Ja ne znam je li znao. Ja mislim da nije znao. Siguran sam da nije znao od moga dolaska, ali vjerujem da nije znao niti prije“. Hm, što reći na ovakav odgovor?! Ne ulijeva baš povjerenje, zar ne?

Novi je i koalicijski partner koji glasno ističe da ne tolerira korupciju. Još je prošle godine Josip Dabro, kao glavni tajnik Domovinskog pokreta, prozvao Josipa Šarića zbog nenamjenskog trošenja proračunskog novca grada Otoka riječima: “U svijetu normalnih i moralnih ljudi svatko plaća svoje račune. Josip Šarić, slijedeći primjer svojih mentora i onih koji sada predstavljaju HDZ, platio je račun svoje privatne kartaške seanse javnim novcem Grada Otoka. Zašto nisam iznenađen? Pa zato jer Šarićevi nalogodavci zakonima pokušavaju ušutkati novinare, a meni, eto, prvi kartaški drug iz dueta ŠŠ prijeti kaznenom prijavom jer sam razotkrio njegovo kazneno djelo! A drugi kartaški drug će, po svom starom običaju, tu kaznenu prijavu i napisati! Kako vidimo po zadnjim događajima u našoj Slavoniji, bolje da umre selo nego Vladini običaji! Da ne bude zabune Vlada je i Vlada i Šeks”.

I eto Josipa Dabre u Vladi RH, upravo s onima koje je do jučer prozivao mentorima za kaznena djela! No, u njegovim rukama se sada nalazi i malo moći, možda sasvim dovoljno da zahtjeva rješavanje tog slučaja. Kako drugačije objasniti nepobitnu činjenicu da se o protuzakonitostima gradonačelnika grada Otoka, Josipa Šarića, priča već nekoliko godina, a privođenje je uslijedilo tek sada. Koliko godina treba državnim tijelima da utvrde da je netko nenamjenski trošio javni novac? Ili je potrebno da netko postane nepoželjan teret pa da se sistem pokrene?

Misli li Škorić i dalje da je Hrvatska sigurna zemlja?

Pitamo se je li država Hrvatska doista sigurna zemlja, kako nam je to s izbornog plakata 2020. godine poručivao još jedan Josip, Josip Škorić, donedavni predsjednik Uprave Hrvatskih cesta? I on je svoju ostavku na ovu lukrativnu poziciju također podnio samo nekoliko dana prije uhićenja. Očito je i on raspolagao informacijom da slijedi privođenje. Ništa novo, već viđeno.

Vjerujemo da bi se većina građana složila sa sloganom HDZ-a da je država Hrvatska itekako sigurna zemlja. Sigurna za ovakve tipove, koji kada se jednom dočepaju vlasti, moći i utjecaja ne mogu utažiti žeđ za novcem i ispunjavanjem brojnih želja i zadovoljstava počevši od jela, pića, automobila, putovanja, kuća, stanova, jahti, dionica pa sve do luksuzne odjeće, obuće i parfema, koje si običan građanin teško može zamisliti, a kamoli priuštiti, o kojima može samo sanjati. I sve to za naše novce. Novce izvučene mitom i korupcijom.

I da, Hrvatska je doista sigurna zemlja. Zemlja sigurna za tipove poput ovih, za razne prevarante i lopove, ali malog građana će gaziti dok ga ne uguši. U ovoj zemlji sigurno žive samo oni. A mi ostali, s onim mrvicama što nam ostave i bace, s institucijama koje ne funkcioniraju, pa kako nam bude. Nebitni smo.