Kako gubimo hrvatski jezik i kulturu: izazovi suvremenog doba

Hrvatski jezik i kultura, bogati poviješću, tradicijom i jedinstvenim identitetom, suočavaju se danas s brojnim izazovima koji prijete njihovom očuvanju. Jedan od najvećih problema je sve veća upotreba tuđica, koje postepeno istiskuju autohtone riječi i izraze. Naime, pod utjecajem globalizacije, posebno engleskog jezika, sve češće koristimo strane riječi čak i kada za njih postoje adekvatni hrvatski izrazi. Primjeri su posvuda oko nas: umjesto “računalo” često čujemo “kompjuter“, umjesto “pametnog telefona” – “smartphone“, a umjesto “web-site” – “web stranica“. Ovakva praksa ne samo da osiromašuje naš jezik, već ga i udaljava od njegovih korijena.

Umjesto jezične čistoće ili nekakve norme jezična praksa u Hrvatskoj je jezična erozija. Još jedan novi izazov predstavlja dolazak stranih radnika koji ne govore, ali ni ne razumiju hrvatski. Dok je njihov doprinos, zbog odlaska domaće radne snage u zemlje višeg standarda, posrnulom gospodarstvu nesporan, činjenica da mnogi od njih ne znaju hrvatski jezik može dovesti do smanjenja upotrebe hrvatskog u svakodnevnom životu. U radnom okruženju, ali i u javnim prostorima, sve je češća komunikacija na engleskom ili drugim stranim jezicima. To ne samo da otežava integraciju stranih radnika u hrvatsko društvo, već i potiče mlade generacije da se sve više automatizmom oslanjaju na strane jezike, zanemarujući svoj materinji jezik.

Sve veća prisutnost stranih jezika u medijima, obrazovanju i kulturi dodatno potiče ovaj trend. Filmovi, serije, glazba i videoigre dominirane su engleskim jezikom, a mladi su sve manje izloženi hrvatskom jeziku u njegovoj punoći. Turističke zajednice županija i gradova uglavnom uz strane, što je razumnjivo zbog stranih gostiju, ne koriste Hrvatski jezik. Čak i u školama, gdje bi trebao biti najjači oslonac za očuvanje jezika, primjećuje se sve veća upotreba stranih izraza i udžbenika na engleskom jeziku. To stvara generacije koje, iako tečno govore strane jezike, gube dodir s bogatstvom i ljepotom hrvatskog jezika.

“Vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati” (Već i svoj jezik Hrvati hoće zaboraviti i drugi narod postati) (Pavao Štoos)

Kulturni identitet neraskidivo je povezan s jezikom. Kako gubimo hrvatski jezik, gubimo i dio svoje kulturne baštine. Riječi, izrazi, poslovice i narodne pjesme nose u sebi mudrost, vrijednosti i duh naših predaka. Ako ih zanemarimo, rizikujemo da izgubimo vezu s vlastitim korijenima i postanemo samo još jedan dio globaliziranog svijeta bez jasnog identiteta. Svjedočimo upotrebu tuđica i kod zastupnika u Saboru, ako itko može pratiti to na televiziji, koji bi trebali biti primjer upotrebe Hrvatskog jezika često to nisu. Neki ministri ne znaju izgovarati riječi na Hrvatskom jeziku. Imali smo premjera koji je umjesto građani izgovarao riječ građevina. Koliko je to slično ili isto procijenite sami.

Ipak postoji nada, da nije sve izgubljeno. Svijest o ovom problemu raste, a mnogi pojedinci, udruge i institucije aktivno rade na očuvanju hrvatskog jezika i kulture. Ključ je u edukaciji, poticanju ljubavi prema materinjem jeziku i osvještavanju vrijednosti kulturne baštine. Svaki od nas može doprinijeti tako što će svjesno koristiti hrvatski jezik, podučavati druge i ponosno nositi svoj identitet. Jer, kako kaže stara poslovica: “Tko zaboravi svoj jezik, zaboravit će i sebe.”(Foto: Wikipedija)