Može li netko pomoći premijeru Plenkoviću?!

Može li netko pomoći Premijeru – u potpunosti se jadan pogubio? Zaslijepila ga mržnja, bijes i jad, jer u ovoj nesretnoj, gotovo u potpunosti, od strane vladajućih, pokorenoj državi, postoji još samo jedan mali dio vlasti koji nije uspio prisvojiti. Na put mu je stao predsjednik države.

Ovakve izljeve bijesa i prostačkih uvreda doista nismo od Andreja Plenkovića očekivali. Prodao nam se kao uglađeni intelektualac. Gdje je nestao? Posljednjih je dana doista teško, gotovo nemoguće, bez zgražanja, slušati njegova riganja vatre prema instituciji predsjednika. Tko je on da je omalovažava? Jedinu funkciju s pravim izbornim legitimitetom. Tko je on da kaže da Zoran Milanović više nije predsjednik države?! Zbog ove izjave trebao bi na jednu dobru opservaciju u nekoj specijaliziranoj klinici, koja se bavi poremećajem svijesti. Već u samom startu Andrej Plenković pokazao je animozitet prema predsjedniku države, većinu time šokirao, ali ovih dana je doista pretjerao.

Naš moćni Potemkin

Ono što je ovih dana izgovorio u eter, od laži, insinuacija, kleveta, omalovažavanja svega i svakoga tko mu se ne klanja, prevršilo je svaku mjeru! U stvari, odvratno je. U svoje laži i konfabulacije upleo je i SOA-u, jer se ne može pomiriti s činjenicom da njegov kandidat za predsjednika države svakim danom ima sve manje šanse da se približi, a kamoli da dođe na Pantovčak. A on bi to silno želio. Kraljevstvo bi tada bilo njegovo, samo njegovo. Tada više ne bi trebao glumiti Potemkina i prodavati nam iluzije kako nam je dobro i kako nam cvatu ruže, tada bi bio carica Katarina Velika, sve poluge vlasti imao bi u svojim rukama.

U svom apsurdnom narativu, Andrej Plenković, ide toliko daleko da optužuje predsjednika države da je ruski igrač, da želi izvući Hrvatsku iz Europske unije. Čovjeku stvarno treba pomoć. U mržnji mu se, možda, pomutio um. Konstantno optužuje i proziva predsjednika, naziva ga kršiteljem Ustava, dok je već i laiku, i u potpunosti politički nepismenom čovjeku, jasno da jedini koji se ne pridržava pravila i propisa je upravo on. Na zadnje noge postavio se zbog pet vojnika, a ne brinu ga veleposlanici, brojne afere u njegovim redovima, najnovije afere s Dubravkom Šuicom koja se tek rađa, demografski slom države. To nije u njegovom fokusu. On se brine samo o honorarima nekolicine časnika.

HDZ  – osuđena stranka

Prije nego li nastupi rehabilitacija moramo ponoviti da je HDZ, čiji je član i premijer Andrej Plenković,  jedina stranka u hrvatskoj povijesti koja je pravomoćno osuđena i proglašena koruptivnom strankom.

S toga ćemo citirati, što o prozivkama i optužbama premijera Andreja Plenkovića upućenih predsjedniku države Zoranu Milanoviću, misli bivši glavni državni odvjetnik i bivši predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Krunislav Olujić.

“Nije kršitelj Ustava, ako je netko kršitelj Ustava, to je aktualni premijer, građanin Plenković. Milanović je najveći korektiv ovoj vlasti, on je ustavobranitelj, a ako je netko kršitelj, to je premijer Plenković koji ide toliko daleko da vrijeđa instituciju predsjednika i koristi ulični vokabular“

Može li netko pomoći i ministru Anušiću?!

Kažu da je vlast slast. Ne znamo, nismo probali. Ali znamo da je i gospodin Anušić jedan od onih koji su se od kritičara Andreja Plenkovića pretvorili u jednu od njegovih sjena. Valjda i njemu zamirisala viša razina vlasti i jačina utjecaja.

I da gospodine Anušiću, umjesto, možda, na mjesto ministra za sport, kao fiskulturnik zalutali ste na mjesto ministra obrane. Kao župan Osječko – baranjske županije možda ste navikli da vam se klima i ulizuje, možda ste mislili da će tako biti dalje i ovdje. Možda i jest tako, u Ministarstvu obrane. Možda bjesnite i urlate ukazujući narodu na veleizdajnike i neprijatelje, koje samo vi i vama bliski vidite, zbog toga jer ste naletjeli na veto. Nije sve onako kako ste zamislili, jer ste radili račun bez krčmara. Niste se konzultirali s kime ste trebali, a trebali ste. Bijesni ste jer bi i vi preskakali predsjednika države. I baš zato, na sreću, ima netko tko ne dozvoljava da radite što vam je naredio gazda, koji bi, zbog svojih partikularnih interesa, napravio svašta samo da ostane na vlasti i možda da se, jednoga dana, dodvori i progura na neku visku poziciju u Europi. Izgleda da se niti vi ne možete pomiriti da imamo predsjednika koji ne zadrhti, kojemu ne klecaju koljena, kada se pojavite. Koji ne puzi i ne ispunjava slijepo sve vaše želje.

Da, gospodine Anušiću, i nama je bilo jasnije tijekom rata. Znali smo tko je bio neprijatelj. Vjerovali smo i nadali se stvaranju nove, pravedne – naše države. Države gdje bi svi bili jednaki, s jednakim pravima i mogućnostima. Države za sve nas. No, nažalost, dobili smo državu u kojoj su svi koji se ne slažu s vama, koji brane svoja uvjerenja, smatrani neprijateljima. Dobili smo državu koja je najmanje naša, ona je, nažalost, postala samo vaša.

Stoga tko god da bude slijedeći predsjednik države neka bude protuteža ovoj povampirenoj vlasti.

Vi i premijer Andrej Plenković možda biste trebali razmisliti o tečaju za kontrolu bijesa, a možda i o nekom modulu afirmativne komunikacije. Ne zaboravite kad krenete povesti i Gorana Grlića Radmana; čini se da i on ima dar za prepoznavanje neprijatelja i izdajnika.

Dok svjedočimo ratnoj eskalaciji i sukobu dvije sile na samo 600-700 km od nas, oni koji nas vode sa svojim fiskulturnom diplomama su sve bolesniji i prepuno negativnih fustracija jer je HDZ jedina stranka u hrvatskoj povijesti koja je pravomoćno osuđena i proglašena koruptivnom strankom.

I što ćemo sad?