Nije ga briga. A zbog čega bi ga i bilo briga?!

Inertni i nezainteresirani građani mu to omogućuju. Andreju Plenkoviću. I svima onima koji ga bez pogovora slijede. Nakon bezbrojnih skandaloznih događaja koji su se izredali u ovom dugom periodu HDZ-ove vladavine, građane i dalje nije briga. Nakon svih suludih presuda, oslobađajućih ili osuđujučih sa sramotnim i beznačajnim kaznama. I to presuda osobama koje su manje ili više bliske onima na vlasti. Dugotrajnih sudskih postupaka bez ikakvih presuda, kada javnost više niti ne zna zbog čega su postupci uopće bili i pokrenuti. Glavni akteri, u međuvremenu, posve su zaboravljeni, široj javnosti postali su nebitni. Nebitni kakvi su i bili prije nego li su osjetili svu opojnost vlasti i lažan osjećaj moći. Nakon svih suludih i za zdravu pamet uvredljivih objašnjenja i opravdavanja protuzakonitih postupanja onih na vlasti ili usko vezanih uz vlast. Nakon svih bahatosti Premijera, Glavnog državnog odvjetnika, ministara, njihovih ravnatelja i raznih direktora, narod i dalje nije briga.

Ništa se promijeniti neće. Svi su isti

Nažalost, većina građana i dalje misli da se ionako ništa ne može promijeniti. Da su baš svi isti. Naš narod nije sklon izlasku na ulicu i tražiti pravdu. Tražiti promjene. Poput naših susjeda. Oporba se u svojoj debeloj hladovini uljuljkala. Iz svojih su redova već davno otjerali one progresivne. Progresivne snage koje bi, ili su možda mogle, donijeti neku novu energiju ili ideju kako jače, brže i bolje dalje. U međuvremenu, pojedinci iz oporbe koji se približe, koji pokažu potencijal da ugroze one ukorijenjene na vlasti, pravosudne „nezavisne„ institucije vrlo brzo riješe. I najmanja, koliko god bezazlena količina putra na njihovoj glavi bila, ubrzo postaje neoprostiva i nepremostiva prepreka za daljnju participaciju u politici. Privode se uz teatralnost i pod posebnom medijskom pažnjom.

Svoje ne vidim, nad tuđim se zgražam

Oni ogrezli, koji vide sve samo ne sebe, agresivnom retorikom traže povlačenje iz političke utrke. Difamacija i diskreditacija takvog, potentnog, izazivača ne staje danima. Koliko god beznačajan, njegov je krimen neoprostiv. Zahtjeva se najoštrija osuda i progon. I ne, ne branimo osumnjičene. Tražimo da, ukoliko im se dokaže krivnja, najstrože odgovaraju. Za primjer drugima. Tražimo da točno tako bude i za ove na vlasti. Nikako drugačije. Nikako ovako kako je sada. Zbog nejednakosti u postupanju onih “neovisnih”, koji brinu o vladavini prava, se smijemo. Smije se cijela nacija. Smije se, dok se ne zgraža zbog nejednakosti pred zakonom. I zbog čega bi onda, Andreja Plenkovića, uopće trebalo biti briga? Zbog čega bi ga bilo briga za išta drugo osim kako ostati na vlasti. Dovijeka.

Andreja Plenkovića nije briga

Nije ga briga što kaže Predsjednik države. Nije ga briga što kaže EPPO. Nije ga briga što kaže Pučka pravobraniteljica. Nije ga briga za potpuni raspad Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Još samo jedne u nizu eutanaziranih državnih „neovisnih“ institucija. Za njega to nisu teme. Još ga je manje briga što kaže oporba. Pa čak i onda kada je dobronamjerna. Drugi ionako šute. Za reći, najčešće, nemaju ništa niti DORH niti SOA, a kamoli policija ili DIRH. Kada su oni na vlasti u pitanju. Sve to Premijeru nisu teme. Nije nešto zbog čega bi se on trebao brinuti. Posložio si je sustav koji, za njega, itekako brine. Nekoliko neprobojnih brana „nezavisnih“ institucija koje ne daju mu blizu. Njemu i njegovima. Tako da on može mirno spavati i o ničemu ne brinuti. Zahvaljujući nama. Nama koje isto tako nije briga.

Niti nas nije briga

Nije nas briga za njihovu bespravnu gradnju. Nije nas briga za njihove lažne diplome. Nije nas briga što nekompetentni upravljaju ključnim institucijama. Nije nas briga što besramnom trgovinom ostaju na vlasti. Nije nas briga nejednakost pred zakonom. Nije nas briga prekomjerna korupcija, u kojoj se guši naše društvo. Nije nas briga što se pojedinci besramno napajaju novcem iz državnog proračuna. Novcem svih nas. Nije nas briga što su se “uhljebili” na predobro plaćenim funkcijama i poslovima. Nije nas briga niti što su zaposlili i svoju rodbinu, do koljena šestog. Zaposlili su i svoje ljubavnike i ljubavnice. Nije da se sve to ne zna. Mala smo sredina. Posebno one lokalne. Ali nas nije briga. Ako nije nas briga, zbog čega bi njih trebalo biti briga?

Ankete i realna slika stanja

Ako bi sudili po rezultatima raznih anketa mogli bi pogrešno zaključiti da nas je itekako briga. Ankete pokazuju da većina nas misli da država ide u pogrešnom smjeru. Većina nas misli da je korupcija ogroman problem koji razara društvo. Većina se izjašnjava da ne vjeruje pravosudnim institucijama i svrstali su nas na samo europsko dno. Nakon dužeg vremena većina građana misli da je SDP bolja opcija od HDZ-a. Već jako dugo vremena premijer Plenković je najomraženiji političar u državi. Hoće li se to mišljenje vidjeti i na lokalnim razinama na predstojećim lokalnim izborima? Ne nužno, reći će neki. Ili neće uopće.

Rejting stranaka 19. ožujak

Na lokalnim izborima druga pravila igre

Tu su druga pravila igre. Tu su ljudi sa svojim imenom i prezimenom. Njih gotovo svatko zna. Zna se kakvi su pod kožom. Jesu li „kvarni“ ili nisu. Jesu li pravi ili lažni igrači. Zavisni, nezavisni ili „nezavisni“. U nekoliko je općina, gradova i županija, kako su ankete pokazale, izgledna promjena vlasti. E, tu stupaju na scenu oni iza scene. Oni „nezavisni“ koji brinu o vladavini prava. Tada, kada je pozicija vlasti ugrožena, tada brigu pokaže i sam Premijer. Obilazi, hvali, poklanja i dijeli. One druge, koji su se opasno približili, koji su ugrozili ostanak njegovih na vlasti, kudi, proziva i omalovažava. Većini je to kristalno jasno. Ali ta većina, kojoj je sve kristalno jasno, nije bitna ukoliko je nije briga. I ne izađe na izbore. Tamo se, na izborima, u demokratskom društvu, pokazuje koliko te briga.

Što će biti? Je li nas briga?

Još malo i izbori se bliže. Narod će uskoro imati prilike pokazati je li ga imalo briga. Ili će, oni zainteresirani, oni koji brinu, reći da je sve u najboljem redu. I da je najbolje da tako i ostane. Dovijeka.