Trump bi pomogao susjedu samo zbog profita

Trumpov realpolitik je pomaganje susjedu i saveznicima samo ako donosi profit SAD-u piše Politico. Donald Trump, kao predsjednik  dosljedno promiče transakcionalni pristup vanjskoj politici – pomoć saveznicima nije bezuvjetna, već mora imati konkretnu korist za Ameriku. Njegov stav prema Ukrajini i sporazumu koji se trenutno razmatra samo je najnoviji primjer te filozofije.

Nije Trump jedini i Roosvelt je bio takav

U prosincu 1940., tadašnji američki Predsjednik Franklin D. Roosevelt objasnio je razmišljanje iza svog plana da posudi i iznajmi ratne zalihe i opremu tada opkoljenoj Britaniji. Bilo je to kao da ponudite susjedu korištenje vrtnog crijeva za gašenje požara u kući. Ne biste rekli svom susjedu: “Moje vrtno crijevo koštalo me 15 dolara; morate mi platiti 15 dolara za to“. Sve što biste, ako bi tražili kad susjedu gori kuća, je da vam se crijevo vrati nakon što se plamen ugasi.

Međutim ako ste američki predsjednik Donald Trump, piše Politico, koji bi nesumnjivo iskoristio trenutak najveće opasnosti svog susjeda kao zlatnu poslovnu priliku. Tako funkcionira um čovjeka koji je u stečaj odveo mnoge svoje firme time i neke druge koje nisu bile njegove ali su imale potraživanja.

Po čemu se razlikuje Putinov ulazak vojskom u Ukrajinu kako bi uzeo dio koji smatra da mu je potreban, ne bilo koji dio, od Trumpove najave preuzimanja Grenlanda? Baš u ničemu. Trump je zaprijetio stanovnicima Grenlanda ako ne pognu glave i pokore se da će upotrijebiti vojnu silu. Trump i Putin su u stvari isti, imperijalisti željni moći.

“Amerika prva” kao osnovni princip

Trump smatra da SAD previše ulažu u sigurnost drugih (NATO, Ukrajina, Bliski istok), a dobiva premalo zauzvrat. Njegova prijetnja da će prekinuti pomoć Ukrajini ako ne dobije “povoljan deal” odražava tu logiku. SAD oduvijek funcionira na taj način, ako ima interesa, uključuje se u igru kao “za dobrobit svih i mir u svijetu”, u stvari legalno pljačka i harači gdje stigne.

Sporazum o mineralima koji američki glavni pljačkaš pokušava nametnuti Ukrajini u trenutku egzistencijalne opasnosti, pa kad pristanu tražeći i više dovoljno opisuje kako funkcionira njegov um.

Prema posljednjoj iteraciji sporazuma, SAD bi dobio polovicu prihoda ostvarenih ukrajinskom naftom, plinom i ugljikovodicima, kao i gotovo sve od svojih metala, kritičnih minerala i “drugih materijala koji se mogu izvući”. SAD bi također ostvario profit od bilo koje infrastrukture povezane s prirodnim resursima – uključujući ceste, željeznicu, cjevovode, luke, terminale i rafinerije. Popis infrastrukturnih dobrota opširno se nastavlja kako Ukrajina pristaje na pojedini resurs.

To je ni manje ni više poput nejednakih ugovora koje su imperijalne zapadne sile nametnule Kini u 19. stoljeću. Prvi opijumski rat između Britanije i dinastije Qing 1842. godine. Zahtijevao je od Kine da plati ogromnu odštetu, ustupi otok Hong Kong Britancima kao krunsku koloniju i otvori se vanjskoj trgovini pod britanskim uvjetima, s Londonom koji odlučuje o carinskim stopama.

Pomaganje kao poslovni ugovor, ne kao moralna obveza

Za Trumpa, vojna ili financijska pomoć nije čin solidarnosti, već investicija koja mora donijeti povrat. Nekoliko puta više od uloženog. Ukrajina bi, po njegovoj logici, trebala platiti SAD-u za podršku – bilo kroz ustupke, resurse ili strateške koristi.

Sumnja u multilateralne saveze (NATO, UN i EU) često su bili meta njegove kritike jer, po njegovom mišljenju, isključivo iskorištavaju SAD. To što su se ti savezi na poziv SAD-a, uključujući i Ukrajnu, uključivali u ratne sukobe gdje je SAD vidio korist (Afganistan primjerice) stavlja se na stranu. Smanjenje angažmana u Ukrajini osim ako se ne postigne “win-win” dogovor dio je plana bio i u kampanji “naranđastog”.

Što to znači za Ukrajinu i Europu?

Manje pouzdanja u američku potporu – Ukrajina bi mogla biti prisiljena na štedljivije korištenje resursa ili čak pregovore s Rusijom. Javlja se povećani pritisak na Europu da sama financijski i vojno preuzme veću odgovornost. Uključivši i brigu za vlastitu sigurnost zbog susjeda koji želi porobiti bivše države koje je desetljećima pljačkao.

Mogućnost je nekih novih “trgovina” – npr. energetski ustupci ili pristup tržištima u zamjenu za oružje.

Biznis, ne bratstvo

Za Trumpa, medunarodni odnosi nisu pitanje vrijednosti, već isključivo interesa. Ako saveznici žele američku pomoć, moraju ponuditi nešto zauzvrat – inače, “neka se sami snalaze“. U međuvremenu će pokušeti “kupiti” ili porobiti neke susjedne zemlje, onako za početak dok ga ne krene.

“Amerika nema prijatelje, samo interese” – i Trump to shvaća doslovno. Je li ovo realističan pristup ili kratkovido napuštanje saveznika?