Zašto je naš izbor riječi toliko važan?

Zanimljivo je kako neki uobičajeni pridjev može potaknuti mnoštvo složenih misli i teških osjećaja. Na jednom od mojih turističkih putovanja u Austriju, savršeno organiziranom od strane lokalne turističke agencije, naš je vodič pričao o nekim važnim povijesnim prekretnicama. Stalno sam primjećivala da se pridjevi “sovjetski” i “ruski” u njegovom govoru koriste kao sinonimi, potpuno zamjenjivi.

Štoviše, sve što se odnosilo na vrijeme Ruskog Carstva bilo je također “rusko“. Moju primjedbu o tome, a izrečena u privatnom razgovoru, vodič je odbacio. Moram reći da je ta osoba bila ljubazna i puna poštovanja. Jednostavno je mislio da sam previše emotivna zbog rata koji je Rusija donijela u Ukrajinu, zemlju iz koje ja dolazim. Neću mu pokušavati dokazati da nije u pravu. Emotivna sam zbog toga. I evo zašto.

Čvrsto vjerujem da je ispravno koristiti riječ “sovjetski” kada se govori o nekim činjenicama o Drugom svjetskom ratu. Jer je Sovjetska Crvena armija bila ta koja se borila na bojištima i SSSR je bio među snagama koje su uspjele pobijediti u tom ratu. Stoga je tvrdnja da su “Rusi, ili Rusija, oslobodili Europu od nacizma” (ne riječi našeg vodiča, već uobičajena percepcija) lažna. Najmanje četvrtina vojnika Crvene armije i oko 20% časnika bili su Ukrajinci. Uz ostale slavenske i baltičke narode, vojnike iz Srednje Azije i Kavkaza.

Netko bi pomislio da to nije toliko važno. Možda, ali niz takvih malih nijansi formira percepciju, sud, utječe na naše misli. I nažalost, neki ljudi već misle da su Rusi nekako posebni, ili izuzetni, ili dostojni onoga što tvrde da im pripada.

Dugo vremena ruski glas je bio jedini predstavnik desetaka različitih naroda koji su, nažalost, bili pod vlašću Ruskog Carstva ili SSSR-a, uključujući Ukrajince. U trenucima egzistencijalnog sukoba koji se odvija u Ukrajini, pravično je osluškivati te druge, neruske glasove. Sada je trenutak da se prizna kako su ljudska dostignuća, rekordi, stvaralaštvo, majstorska djela, pa čak i recepti za jela nastali na tom prostranom području, nisu isključivo “ruski”.

Mnogi svjetski poznati “ruski” slikari poput Maljeviča, Ajvazovskog ili Kuindžija ukrajinskog su podrijetla. Okosnica “tisućljetne” ruske povijesti – Kijev i moćno srednjovjekovno kraljevstvo Rus’ (teritorij moderne Ukrajine) – slučaj je povijesne prisvojenosti. Ovaj popis se nastavlja i nastavlja. Rusija oružjem prisvaja imena i povijest. Ukrajina se bori za vlastiti glas. A mi naporno radimo birajući riječi koje možete razumjeti i kojima možete vjerovati.

Hvala vam, Hrvatska, što ste uz nas.

---

Why is our choice of words so important?

It is funny how some casual adjective can stir a bunch of complex thoughts and hard feelings. On one of my tourist trips to Austria, perfectly organized and done by a local tourist agency, our guide was telling about some important historical milestones. I kept noticing that the adjectives “soviet” and “russian” in his speech were used as synonyms, fully interchangable.

Moreover, everything regarding the times of the Russian Empire was also “russian”. My remark on that matter made privately was dismissed by the guide. And I should say this person was kind and respectful. He just thought, that I was too emotional because of the war Russia brought in Ukraine. I am not going to prove him wrong. I am emotional about this. And this is why.

I strongly believe it is correct to use the word “soviet” when telling some facts about WWII. As it was the Soviet Red Army that fought on the battlefields and the USSR was among the forces that managed to win that war. Thus, the statement that “Russians, or Russia, freed Europe from Nazism” (not our guide’s words, just common perception) is false. At least quater of the Red Army soldiers and about 20% of officers were Ukrainians. Alongside other Slavic and Baltic people, soldiers from Central Asia and the Caucasus.

It is not so crucial, one would think. Maybe, but a number of such small nuances form a perception, judgment, influence our thoughts. And alas, some people already think that Russians are somehow special, or exceptional, or worthy of what they claim to be theirs.

For far too many years, the Russian voice was the only one speaking on behalf of tens of different peoples that had the misfortune of being a part of the Russian Empire, or the USSR. And Ukrainians are among them. In these times of existential war going on in Ukraine, it is only fair to try and hear all those other, non-Russian, voices. It is time to reveal that human achievements, records, creations, masterpieces and, well, even food recipes, produced on that vast territory are not all “russian”.

Many world-famous “russian” painters as Malevich, Aivazovsky or Kuindzhi are of Ukrainian origin. The backbone of a “thousand-years-long” Russian history — Kyiv and the mighty medieval kingdom of Rus (the territory of modern Ukraine) — is a case of historical appropriation. This list goes on and on. Russia weaponizes names and history. Ukraine is fighting for its own voice. And we work hard choosing words you can understand and trust.

Thank you, Croatia, for standing with us.