Trebaju li neki invalidi jednostavno umrijeti kako to misli predsjednički kandidat Trump?

U nedavno objavljenim memoarima, Fred C. Trump III nećak bivšeg predsjednika Donalda Trumpa iznio je tvrdnju da je njegov ujak izrazio mišljenje po kojem bi neke osobe s invaliditetom “trebale jednostavno umrijeti”. Ovakve izjave potiču na razmišljanje o važnosti prava svake osobe na život i dostojanstvo, neovisno o fizičkim ili mentalnim sposobnostima.

Knjiga “All in the Family: The Trumps and How We Got This Way“, čije je objavljivanje zakazano za 30. srpnja, navodno donosi kritički osvrt na bivšeg predsjednika, uključujući optužbe za upotrebu rasističkih uvreda. Ovi navodi su postali vidljivi u isječcima koje su objavili TIME i The Guardian u srijedu. Autor knjige, Fred C. Trump III, nećak bivšeg predsjednika i sada predsjedničkog kandidata, prekida dugogodišnju šutnju i u svojim memoarima osvjetljava obiteljsko ime na nov način, istražujući svoju borbu da zaštiti svoju obitelj od unutarnjih i vanjskih sila te se suočava s vlastitim složenim naslijeđem.

Pravo na život je temeljno ljudsko pravo, a društvo mora osigurati da se to pravo poštuje i štiti za sve, uključujući osobe s invaliditetom. Dostojanstven život podrazumijeva pristup zdravstvenoj skrbi, obrazovanju, zapošljavanju i socijalnoj podršci, što su ključni elementi za osnaživanje pojedinaca i omogućavanje punog sudjelovanja u društvu.

Stavovi koje promiče predsjednički kandidat Donald Trump mogu se smatrati diskriminirajućima prema osobama s invaliditetom, te ne samo prema njima, već i kao promicanje kulture isključivanja. Eutanazija predstavlja kompleksno etičko pitanje koje otvara mnoga pitanja o vrijednosti ljudskog života, ulozi medicinskih stručnjaka i pravu pojedinca na autonomiju u donošenju odluka.

Kakvi ljudi glasaju za Trumpa?

Ljudi glasaju za političare poput Donalda Trumpa iz različitih razloga. Neki birači se mogu osjećati zanemareno ili frustrirano s trenutnim političkim sustavom i stoga traže promjene koje predstavljaju kandidati izvan tradicionalnih političkih struktura. Drugi mogu cijeniti njihovu percepciju snažnog vodstva ili sposobnost da se suprotstave establišmentu. Također, postoji faktor postistine u politici, gdje se činjenice često prekrajaju ili ignoriraju u korist narativa koji odgovara određenim skupinama birača. Sociolozi ističu da u specifičnim okolnostima, kada se ljudi osjećaju bespomoćno i isključeno, mogu prihvatiti lažljive političare kao ‘predsjednike za narod’ ili kao borbe protiv establišmenta.

Umjesto da se usredotoči na rješavanje društvenih barijera, nedostatka pristupačnosti i predrasuda s kojima se ljudi suočavaju, on predlaže eutanaziju kao rješenje? To je pitanje koje izaziva zabrinutost i potiče na razmišljanje o odgovornosti i ulozi mogućeg budućeg predsjednika u prevladavanju ovih izazova.