Dezinformacije o litiju: Rasprava ili prevara?

Prikazivanje filma “Ne u mojoj zemlji” o rudarenju litija u Srbiji u Europskom parlamentu izaziva nevjericu među svima koji nešto znaju o Rio Tintovom projektu, tim više što su iz filma izostavljene analize društvenih, ekoloških i političkih posljedica, ali i glasovi pogođenih zajednica javlja Hina.

Brojne ekološke inicijative i organizacije iz Srbije, BiH, ali i Europe, pozivaju na akciju zaustavljanja širenja dezinformacija o projektu rudarenja litija u Srbiji. U Europskom parlamentu premijerno se 5. veljače prikazuje dokumentarni film “Not in My Country: Serbian’s Lithium Dilemma” redatelja Petera Toma Jonesa.

U sklopu prosvjeda koji se povodom prikazivanja filma održava u Bruxellesu, organizatori upozoravaju kako usprkos tome što se film predstavlja “kao objektivna istraga o rudarenju litija, postoji značajna zabrinutost u pogledu njezine vjerodostojnosti i nepristranosti”.

“Umjesto da ponudi sveobuhvatnu analizu društvenih, ekoloških i političkih posljedica ekstrakcije litija u Srbiji, [film] nesrazmjerno naglašava korporativne interese izostavljajući ključne glasove pogođenih zajednica, širok raspon stručnjaka i organizacija civilnog društva”, navodi se u tekstu poziva na akciju.

Organizatori dalje smatraju da se “prikazivanjem ovog filma u ključnoj europskoj instituciji riskira legitimizacija industrijske propagande koja podcjenjuje zabrinutost lokalnog stanovništva i zanemaruje znanstvena upozorenja u vezi s ekološkim posljedicama litijskog projekta Jadar. U pitanju je vjerodostojnost EU-a u poštivanju etičkih, ekoloških i demokratskih standarda”.

Zbog toga se povodom prikazivanja filma poziva balkansku dijasporu, međunarodne zagovornike okoliša, branitelje ljudskih prava i zabrinute građane diljem Europe da sudjeluju u mirnim prosvjedima protiveći se i pristranom predstavljanju u ovom dokumentarcu i širem pitanju vađenja litija na štetu zajednica, ekosustava i demokracije.

Organizatori također pozivaju i članove EU parlamenta da se kritički pozabave pitanjima postavljenima u ovom dokumentarcu i njegovim širim implikacijama. Autori teksta pozivaju parlamentarce “da odbace jednostrane narative kojima nedostaju različite i neovisne perspektive o ekstrakciji litija i njegovim društveno-okolišnim posljedicama”.

Zašto je ovo prikazivanje u EP-u problematično?

U filmu su pogrešno predstavljene namjere: projekt je prikazan kao neutralan, znanstveni pothvat, s obzirom na dobro dokumentirane političke dimenzije. Međutim, filmu nedostaje znanstveni ili novinarski minimum uravnoteženih argumenata, smatraju potpisnici poziva na akciju.

Također je vidljiv nedostatak informiranog pristanka: “Pojedinci koji se pojavljuju u filmu nisu bili adekvatno informirani ili konzultirani u vezi sa svojim sudjelovanjem. Neki od njih izrazili su želju da budu isključeni iz filma. Riječ je o mogućem kršenju novinarskih i istraživačkih standarda, što je u suprotnosti s pravilima financiranja projekata EU-a”, smatraju autori.

Problematično je i što je lokalna srpska zajednica stereotipno prikazana kao iracionalna i regresivna, što jača zastarjele i patronizacijske narative. Također se u filmu naglašava da su protivnici projekta financirani ruskim kapitalom, što u filmu uopće nije jasno pokazano, a prema mišljenju potpisnica je i neistinito.

Film, nadalje, ne uključuje gledišta neovisnih stručnjaka, akademske zajednice, organizacija civilnog društva, brojnih inicijativa na lokalnom nivou ili političkih predstavnika koji su se javno usprotivili projektu.

Sukob je prikazan pristrano. Dokumentarac naglašava korporativne izazove, zanemaruje probleme s kojima se lokalno stanovništvo i aktivisti suočavaju u otporu projektu Jadar. Samo u 2024. godini bilo je više od 40 kontroverznih uhićenja, nezakonitog nadzora, zastrašivanja, prijetnji smrću i kampanja klevetanja protiv aktivista i znanstvenika koji su kritizirali projekt rudnika.

Također, najavljeni popis govornika, nakon projekcije naginje na pomisao da rasprava koja slijedi nema mogućnost popraviti neravnotežu, dajući riječ pretežno zagovornicima rudarskog projekta. Sve to su i potencijalni reputacijski rizici za EU: omogućavanjem platforme za ovaj film bez kritičkog pregleda, institucije EU riskiraju da budu viđene kao da podupiru jednostranu korporativnu propagandu, promičući na taj način ekstraktivne projekte u suprotnosti s europskim obvezama prema zaštiti okoliša održivosti, ljudskih prava i demokraciji.

Europski zeleni dogovor i Mehanizam pravedne tranzicije trebali bi dati prednost održivim alternativama umjesto ekstraktivnim industrijama koje riskiraju dugoročnu ekološku i društvenu štetu u svakom koraku lanca opskrbe. Odobravanje ili prešutno podupiranje pothvata poput Jadra usred brzo rastuće autokratizacije i političke krize u Srbiji potkopava kredibilitet institucija EU u promicanju demokratskih standarda čak i prema članicama EU i njihovim poštovanim građanima. Neuvažavanje stavova protivne većine građana zemlje koja je kandidatkinja za EU, riskira stvaranjem nestabilnog i nepredvidivog geopolitičkog vakuuma.

Potpisnice ovih izjava su organizacije i inicijative iz Srbije i BiH, ali i međunarodne ogranizacije. (Hina: Andrea Milat)