“Čovjek koji nije mogao šutjeti” osvojio Cesara, u utrci je za Oscara

Najvažniju nagradu francuske kinematografije, Cesar, osvojio je kratki dramski film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića. Nakon što je film obišao više od 80 festivala diljem svijeta i osvojio niz nagrada, među ostalim Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu i europski Oscar tj. Europsku filmsku nagradu stigla je i najvažnija nagrada francuske kinematografije, Cesar.

Film “Čovjek koji nije mogao šutjeti” nastao je u koprodukciji s Bugarskom, Slovenijom i Francuskom, pa je stoga nominiran za Cesara. Objavljen je 2024. godine, a temeljen je na istinitom događaju otmice i zločina u Štrpcima 1993. godine. Govori o herojskom činu čovjeka koji se putujući vlakom u Bar usprotivio srpskim paravojnim snagama koje su potom pogubile 19 muslimana. Tome se suprotstavio samo Kaštelanin Tomo Buzov, umirovljeni časnik JNA. Buzova su, s još 19 putnika, u malom bosanskom naselju Štrpci izveli iz vlaka i ubili članovi paravojne formacije Osvetnici.

“On je čovjek koji je napravio jedan stvarno junački čin, izgubio je život pritom, a zaboravljen je, prešućen je, zato što on ne pripada ni u jedan nacionalistički narativ postjugoslavenskih država. On je Hrvat koji je živio u Srbiji, a dao je život štiteći Bošnjake. Nije se borio ni za Hrvatsku, ni za Srbiju, ni za Bosnu, ni za Jugoslaviju, ni za što se nije borio, nego za ljude. I to je vjerojatno razlog zašto ga nije imao tko slaviti”, rekao je Slijepčević.

Smiješi li se Oscar?

Film se natječe i za 97. nagradu Oscar čija se dodjela održava u noći na ponedjeljak po hrvatskom vremenu, a dio svjetskih medija smatra ga favoritom i za tu nagradu.

Darko Buzov, sin jedinac pokojnog Tome Buzova, bivšeg umirovljenog časnika JNA, nedavno je podijelio svoja sjećanja na oca. Prije 32 godine na željezničkom kolodvoru u Baru čekao je oca koji mu je dolazio u posjet. “I u tom trenutku smo ja i još dvojica mojih drugara čekali. Jedan je čekao majku, jedan sestru, ja oca. Njima su došle majka i sestra”, ispričao je Darko Buzov. Njegov otac nije sišao s vlaka. Tek su poslije nekoliko godina, od jednog čovjeka iz Višegrada, dobili informaciju da je ubijen na stanici u Štrpcu. Darko Buzov na svojeg je oca Tomu bio ponosan i prije tog tragičnog događaja, ali mu je ujedno zamjerao što nije odabrao šutjeti.

Prst sudbine

Nažalost, kako su danas objavili mediji, umiješao se prst sudbine te je Darko Buzov, sin jedinac Tome Buzova, jučer iznenada preminuo. Preminuo je na isti dan kada je prije 32 godine ubijen njegov otac.