DIJABETES Ili ŠEĆERNA BOLEST

Svake godine 14. studenog obilježava se svjetski dan  dijabetesa, a što je najveća kampanja podizanja svijesti o dijabetesu. Obilježava se od 1991. godine, na inicijativu Međunarodne dijabetičke federacije (IDF) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), kao odgovor na globalnu raširenost koja poprima osobitost epidemije. Porast broja oboljelih osoba u najvećoj je mjeri povezan s neadekvatnim životnim navikama i njezinim posljedicama kao što su pretilost i sjedilački način života.

Dijabetes ili šećerna bolest je kronična bolest u kojoj su razine šećera/glukoze u krvi povišene. Razlikuju se dva osnovna tipa šećerne bolesti. Dijabetes tip 1, kada gušterača ne proizvodi inzulin, javlja se kod mlađih osoba i često je genetski uzrokovan i dijabetes tip 2, kada je učinak proizvedenog inzulina smanjen, javlja se kasnije u životu i primarno je uzrokovan načinom života. Postoje i drugi tipovi dijabetesa, a koji nisu toliko rasprostranjeni, npr. dijabetes u trudnoći te ostali rjeđi oblici dijabetesa, kao što je dijabetes nakon uzimanja određenih lijekova, nakon upale gušterače…

Važno je naglasiti i stanje koje se naziva preddijabetes, odnosno granični dijabetes koji nastaje kad je u krvi veća razina šećera nego što je uobičajeno, ali nedovoljno visoka da bi osoba dobila dijagnozu dijabetesa tipa 2. Ukoliko osoba ima preddijabetes, veći je rizik da će razviti dijabetes tip 2. Promjenama u prehrambenim navikama može se odgoditi ili čak spriječiti pojava dijabetesa tip 2.

Simptomi dijabetesa u oba tipa su pretjerana i učestala žeđ, pojačani apetit, neobjašnjiv gubitak tjelesne težine, učestalo mokrenje, smetnje koncentracije, umor, zamućen vid, česte infekcije, sporije zacjeljivanje rana.

Dijabetes je glavni i nezavisni čimbenik rizika za mikrovaskularne (dijabetička retinopatija – najčešća bolest oka, dijabetička nefropatija – oštećenje bubrega, neuropatija – oštećenje živaca) i makrovaskularne komplikacije (koronarna bolest, cereberovaskularna bolest, periferna vaskularna bolest). Boljom regulacijom dijabetesa, pojava komplikacija se znatno smanjuje.

U liječenju dijabetesa cilj je kontrola glikemije, odnosno rješavanje kronične hiperglikemije i varijabilnosti glikemije s ciljem poboljšanja duogoročnih ishoda dijabetesa.

Važnost edukacije je ključni faktor u prevenciji i liječenju bolesti, stoga cilj svih sudionika u zdravstvenom sustavu treba biti upravo osvještavanje i edukacija populacije. Ne postoji jedan jedinstveni pristup koji odgovara svima pa je preporuka u suradnji sa stručnjacima individualni pristup što dovodi do poboljšanja i dugoročnog očuvanja zdravlja.

Naglasak treba biti na potrebi i značaju usvajanja zdravih životnih navika kao što su: zdrava i uravnotežena prehrana, redovita i umjerena fizička aktivnost, održavanje normalne tjelesne težine, prestanak pušenja, prepoznavanje simptoma šećerne bolesti, potrebi ranog otkrivanja i liječenja šećerne bolesti, potrebi liječenja komorbiditeta, potrebi redovitih kontrola i pridržavanja liječenja.

U usporedbi sa drugim kroničnim bolestima, dijabetes i njezino liječenje značajno utječu na svakodnevni način života pojedinca te njegove obitelji, stoga je dobra regulacija dijabetesa preduvjet za dobru kvalitetu života.

Dora Goričanec, dr. med.