Do kada ćemo trpjeti da nam pljuju u lice?

Nedavno su javnosti prezentirani rezultati istraživanja Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo koje je pokazalo porazne rezultate o hrvatskom pravosuđu i vladavini prava. Samo 1,2 posto građana ima potpuno povjerenje u sudstvo! Više od 70 posto građana smatra da su suci podložni utjecaju lokalnih i nacionalnih političkih i ekonomskih elita i da su skloni korupcijskom ponašanju.

Sve očitija postaje i korumpiranost državnog odvjetništva. Iz niza slučajeva vidimo da pravda ne služi svima jednako, a jedan od najnovijih primjera je poništavanje Rješenja o odbačaju kaznene prijave mlade policijske službenice. Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić odlučio je stati na kraj ovoj parodiji pravde i poništio je Rješenje o odbačaju kaznene prijave u slučaju poznatom kao afera “nakaze.”

Institucije poput državnog odvjetništva trebale bi biti neovisne i služiti isključivo interesima pravde. Međutim, ovakvi primjeri pokazuju koliko su često izložene vanjskim pritiscima pa se građani pitaju je li uopće moguće ostvariti pravdu, ako sustav stalno pokazuje slabost prema onima koji su na pozicijama moći.

Nejednakost građana pred zakonom

U ovoj divnoj zemlji nejednakosti, zakoni su fleksibilni. Nisu to glomazni zakoni kakve imaju u drugim zemljama, nego naši, rastezljivi zakoni – jedan za elitu, a drugi za “malu raju.” Kada je mlada policajka podnijela prijavu protiv nedodirljive i bahate pripadnice hrvatske elite, svi su znali da neće daleko stići. Jer tko bi se usudio dirnuti u povlaštene? To bi bilo kao da tražite da se zakon primijeni na sve jednako – apsurdno, zar ne?

Vjerujemo da će narednih dana isplivati još mnoge istine ove očito privilegirane i nedodirljive obitelji Anne Dujić.

Kada se prijava mlade policajke, koja je ukazala na nedopustivo ponašanje, jednostavno odbaci bez dublje istrage, šalje se jasna poruka o dvostrukim standardima pravosuđa. U ovakvim slučajevima, kada su u pitanju “nedodirljive” elite, institucije koje bi trebale biti stupovi pravde često pokazuju neučinkovitost, što dovodi do osjećaja nesigurnosti i nepravde među građanima.

Učinkovitost institucija koje nas trebaju štititi

Činjenica da Anna Dujić i dalje uživa zaštitu sistema, dok je prijava mlade policajke ignorirana, otvara se pitanje korupcije unutar samih struktura moći. Takva praksa, nažalost, nije rijetka u Hrvatskoj, gdje mnogi primjeri pokazuju kako političke veze i utjecaji često utječu na pravosudne procese. Građani stječu dojam da zakoni vrijede samo za obične ljude, dok su oni koji imaju moć i veze zaštićeni od bilo kakvih ozbiljnih posljedica. Sama činjenica da je glavni državni odvjetnik, zbog propusta u postupanju, poništio Rješenje o odbačaju i dodijelio ga u rad drugom tužiteljstvu dovodi do pitanja koga zapravo štite državne institucije – građane ili političku elitu?

Nadamo se da će glavni državni odvjetnik jednoga dana naći malo vremena i obratiti pažnju na to što se događa u državnom odvjetništvu u Varaždinu. Gotovo identične stvari. Odbacuju se prijave protiv nedodirljivih, pa čak i prijave podnijete od strane policije, a policijski službenici koji su ih podnijeli degradiraju se.

“Bravo pravosuđe, nastavi tako!”

Slučaj “afere nakaze” nije samo još jedan izolirani incident. On je simptom dubljih problema unutar hrvatskog pravosudnog sistema i državnih institucija. Treba li pozdraviti ovaj potez glavnog državnog odvjetnika ili je ovo samo još jedan dokaz u nizu da je Hrvatska zemlja gdje se zakoni prilagođavaju potrebama nekolicine, dok ostali mogu slobodno nastaviti maštati o pravdi?

Poruka: “Znamo koga štitimo”

Mlada policijska službenica, kao i mi ostali, dobili smo jasnu poruku – ne diraj “nedodirljive.” Ako si običan građanin ili, ne daj Bože, iskreni službenik, bolje ti je da se ne petljaš u poslove onih koji su “iznad zakona.” Jer zakoni, draga javnosti, nisu za sve – oni su za izabrane, prilagođeni i fleksibilni, baš kao i sve drugo u ovoj zemlji velikih mogućnosti.

Hrvatsko pravosuđe pokazuje koliko može biti maštovito kada treba zaštititi prave ljude. Ako ste mislili da su zakoni tu da štite građane, varate se. Zakoni su tu da se krše, ali samo ako ste dovoljno moćni da ih pregazite bez posljedica. A ako niste? Pa, onda je najbolje da se držite po strani, jer u ovoj zemlji pravda nije slijepa – ona ima vrlo, vrlo selektivan vid.

Dakle, hvala vam, hrvatsko pravosuđe, što nas uvijek iznova podsjećate da su zakoni poput plastelina – savršeno savitljivi, sve dok ih pritišću prave ruke. A svima ostalima: “Dobrodošli u zemlju gdje je pravda luksuz, a jednakost – samo mrtvo slovo na papiru.”