Dan sjećanja na Holodomor

studeni 2026
P	U	S	Č	P	S	N
	1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Svake četvrte subote u studenom u Ukrajini se obilježava Dan sjećanja na žrtve Holodomora, umjetno izazvane gladi 1932.-1933. Minuta šutnje u 16:00 sati i upaljena svijeća na prozorskoj dasci – to je sve što trebate učiniti da biste sudjelovali u obilježavanju iz udobnosti svog doma. U crkvama se održavaju posebne mise, a postoje i mjesta, poput Nacionalnog muzeja Holodomora-genocida u Kijevu, koja se mogu posjetiti tijekom tog tužnog dana.

Zašto mi, Ukrajinci, to nazivamo Holodomor-genocid, a ne samo glad, moglo bi se reći. Da bismo to razumjeli, trebamo uzeti u obzir vremenski period i sve povijesne događaje koji su prethodili gladi.

Kada je Sovjetski Savez osnovan 1922. godine, boljševici su se suočavali s otporom različitih skupina ljudi, među kojima su bili i ukrajinski seljaci. Nekoliko godina prije ove umjetno izazvane gladi, koju je izazvao Staljin, iako ne sam, u Ukrajini je bilo 900 seljačkih pobuna. Ljudi koji su obrađivali svoju zemlju odbili su se pridružiti “kolhozima”, tj. entitetima u kojima je sve, stoka, alati, usjevi, bilo kolektivno, a ne njihovo vlasništvo.

Kako bi ih pokorili i prikupili ogromne količine usjeva koje je SSSR trebao izvoziti za novac za financiranje industrijskog razvoja zemlje koja je očajnički zaostajala za razvijenim zemljama, sovjetska vlada je doslovno dopustila pljačku ovih, relativno, bogatih ljudi, lišila ih privatnog vlasništva, deportirala više od 100.000 Ukrajinaca iz njihovih domova i metodično oduzimala sve usjeve, sve sjemenke, svu hranu od pobunjenih seljaka. Sela i cijela ruralna područja blokirale su oružane snage, ne dopuštajući nikome da uđe ili izađe u grad ili drugdje kako bi pronašli hranu ili posao.

Oglasi

Ove akcije uzrokovale su smrt milijuna ljudi od gladi tijekom oštre zime 1932.-33., a točan broj žrtava kreće se od 4 do 10 milijuna. Ova glad je odnijela cijele obitelji, sela, regije koje su potom naselili doseljenici – ljudi su dovođeni iz različitih regija današnje Rusije i dobivali su prazne kuće Ukrajinaca koji su umrli od gladi. Tako je, donekle, postavljena pozadina za “rusko govorne” regije Ukrajine, ali to je druga priča.

Molimo vas, upalite svijeću, uživajte u društvu svojih voljenih, podržite Ukrajinu.

Every 4th Saturday of November in Ukraine the victims of artificial hunger of 1932-1933 are commemorated. A minute of silence at 16.00 and a lit candle on a windowsill — that is everything one has to do to participate in the process from the comfort of their home. Special sermons are held in churches, and there are places, like the National Museum of Holodomor-Genocide in Kyiv, to visit during this day.

So, why do we, Ukrainians, call it Holodomor-Genocide, not simply a famine, one would ask. To understand this we should take into consideration the time period and all historical events that preceded the famine.

As the Soviet Union was formed in 1922, the Bolsheviks were struggling with some problems, facing resistance from different clusters of people, Ukrainian peasants being one of them. A couple of years before this man-made famine, the name of the man is Stalin, though he was not alone, there were 900 peasants revolts in Ukraine. People who worked their land refused to join “kolhoz”, i.e. an entity where everything, your cattle, instruments, crops, is collective, not his or hers, ours. To bring them down and to collect huge amounts of crops the USSR needed to export for money to finance industrial development of the country that was desperately lagging behind the developed countries, the Soviet government literally allowed to rob these, relatively, wealthy people, deprived them of private property, deported more than 100 000 Ukrainians from their homes, and methodically took all the crops, all the seeds, all food from rebellious peasants. Villages and whole rural areas were blocked by armed forces allowing no-one enter or leave for a city or elsewhere to find food or job.

These actions made millions of people die of hunger during the harsh winter of 1932-33, the exact number of victims being from 4 up to 10 millions. This famine took entire families, villages, regions that were than re-inhabitated by newcomers — people were brought from different regions of contemporary Russia and were given these empty houses of Ukrainians that were starved to death. That is how, to some extent, the background for “Russian speaking” regions of Ukraine was laid, but this is another story.