Hvalite me usta moja

Slavljenički konfeti (od EU fondova, naravno)

Danas su se u Zagrebu predstavnici Hrvatske u raznim EU‑tijelima  okupili kako bi obilježili i proslavili veliko postignuće: punih 12 godina otkako smo ušli u klub. Konferencijom „Europa za sve generacije“ zaključeno je da se unutar Europske unije hrvatski glas čuje.

Šuica Show: Profesorska plaća iz paralelnog svemira

Sudionici su se složili da se u Hrvatskoj živi bolje?! Nisu precizirali tko to točno živi bolje i u odnosu na koj vremenski period se ovdje živi bolje. Jedna od govornica, Dubravka Šuica, sasvim sigurno živi bolje. O njezinim kvalitetama i kompetencijama napisani su mnogi novinarski tekstovi. Da i danas živi od profesorske plaće gotovo smo sigurni da bi njeno mišljenje o boljem životu u Hrvatskoj bilo dijametralno suprotno. Da Šuica i danas prima profesorsku plaću, kladimo se da bi melodija bila bitno drugačija. Možda bi i ona, da nije iskaznice, zajedno sa svojim kolegama u Zagrebu na Trgu štrajkla i tražila uvjete za taj bolji život. No, srećom po nju, EU stipendija je melodija koja godi uhu.

„Puno bolji život“ – ali za koga?

Sigurni smo da i ona ogromna masa ljudi koji su iz Hrvatske pobjegli u potrazi za boljim životom sigurno ne misle da se ovdje živi bolje. Naime, nitko se nije vratio, jer se ovdje živi bolje. Niti danas nas Dubravka Šuica nije razočarala. Izjavila ona da se u Hrvatskoj poštuju europska pravila. Upravo tako! Zbog toga, što se poštuju europska pravila, EPPO ima pune ruke posla. Imao bi pune ruke posla i USKOK i DORH  i policija. Kada bi bili neovisni. Nastavila tako ona puna pozitivnih dojmova pa izjavila da je život građana “puno bolji” zahvaljujući sredstvima iz europskog proračuna, ali i fonda solidarnosti te mehanizma za otpornost i opravak. U to smo sigurni. Nekim njezinim kolegama život je, zahvaljujući EU fondovima, sasvim sigurno bolji. Napakirali se sredstvima iz fondova. Neki nisu imali sreće pa im je EPPO pokucao na vrata.

Tisuće realiziranih projekata

Sjetila se ona i jednog od „tisuću realiziranih projekata“, Projekta „Zaželi – program zapošljavanja žena“. Zahvaljujući tom projektu na području cijele Hrvatske zapošljavalo se žene koje rade na poslovima potpore i podrške i brizi o starijim osobama i osobama u nepovoljnom položaju u njihovim zajednicama. Kada to već država, socijalna kakvom se voli nazivati, ne čini. Nadalje, projekt se provoditi u teško dostupnim područjima (ruralna područja i otoci) i u onim područjima u kojima je stopa nezaposlenosti i stopa dugotrajne nezaposlenosti viša od hrvatskog prosjeka. Dakle, to ja ta država u kojoj se bolje živi. Država gdje regularno teško možeš naći posao, jer  su radna mjesta, za koje se raspiše natječaj, već unaprijed rezervirana za one po babi i po stricu, ili pravoj iskaznici. Ostalima, najčešće, ostanu ova zaposlenja, kao čin milosrđa. No, i tu smo svjedočili da su  pojedini ljudi i tu našli model kako uzeti što više. Pa je tako svaki član obitelji osnovao svoju udrugu, međusobno su si članovi, i sasvim legalno pokupljaju novac iz fonda za potrebite. Baš bi bilo interesantno vidjeti koliko su predvidjeli za svoja primanja. Jer osobama koje zapošljavaju sigurno nisu dali velika. To je ta solidarnost, kako je izjavila povjerenica Europske komisije za Mediteran Dubravka Šuica, na tom, samoj sebi svrha, skupu „Naše vrijednosti se prepoznaju: solidarnost, humanost, zajedništvo”.

Za svim relevantnim stolovima

U hvalospjevu je Dubravku Šuicu nadmašio Branko Baričević, prvi voditelj Predstavništva EK-a u Hrvatskoj. Izjavio je on tako da se često govori da je Hrvatska mala i nebitna, što je on i odbacio. Ma mi smo, naravno, i mali i nebitni. I jako iskompleksirani. Svakom iole normalnom to je savršeno jasno. “Imamo gospođu Šuicu koja je povjerenica, koja je nedavno bila u Siriji. Donosiš onim ljudima europske novce kojima podupiremo vrijednosti koje mi propagiramo i kako mi želimo da ti ljudi žive. Imamo ženu koja obnaša taj dio posla. Mi ipak sudjelujemo u toj velikoj priči, ali volja i želja je sigurno tu i to je ono što je najvažnije”, istaknuo je Baričević. Oni iz vladajuće garniture ove riječi sasvim su sigurno popratili gromoglasnim pljeskom i nagradili veličinu u liku i djelu Dubravke Šuice. Ostalima se vjerojatno smučilo.

Arrivederci, ja sad idem

Naglasio Baričević nadalje da Hrvatska danas sjedi “za svim relevantnim stolovima unutar Europske unije”. Kao da se nas nešto pita! Ima, doduše, pojedinaca s velikom osobnim  afinitetima koji samo klimaju i povlađuju nadajući se nekoj većoj poziciji kada jednom dođe vrijeme da ovdje spakiraju kofere i kažu „Arrivederci – odoh ja“. A vi? Koga briga. To nije tema.

Erasmus: prozor u svijet (pa onda – izlazna vrata)

Riječ je dobila i ministrica Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Ona smatra da postoji raskorak između istraživanja javnog mnijenja o percepciji i znanja građana o Europskoj uniji i “njihovog neposrednog, instinktivnog saznanja o tome što se promijenilo oko njih”, zbog čega smatra da ne smijemo biti obeshrabreni kada čujemo podatke o nezainteresiranosti ili slabom znanju o EU-u.

Izjavila je da je kao “najvažniji” uvijek isticala program za obrazovnu mobilnost i suradnju Erasmus.

“I da ništa drugo nije stvorila ili omogućila nego tolikim desecima tisuća mladih ljudi da u svojim formativnim godinama upoznaju druge kulture, jezike, narode i zaista se izgrade jednim dijelom i kao Europljani, Europska unija bi imala smisla”, izjavila je Obuljen Koržinek. To je doista, slažemo se, velika vrijednost. Mladi iz Hrvatske, temeljem provedbe ovog Projekta, imaju prilike upoznati kako se živi i radi u uređenim društvima. I pritom shvatiti koliko je vani urednije. Tako da na vrijeme, nakon što završe svoje obrazovanje, pobjegnu glavom bez obzira. Jer ovdje neće moći promijeniti ništa.

Sloboda, demokracija, jednakost i vladavina prava

Pa se ministrica zapitala „vodi li se, pored promocije financijskih i gospodarskih učinaka, dovoljno računa o promicanju onih vrijednosti koje smo usvojili i na neki način u njima participiramo otkako smo članica: sloboda, demokracija, jednakost i vladavina prava”. Ne, jer mi doista nemamo što za promicati. Vrijednosti poput slobode, demokracije, jednakosti i vladavine prava  nisu vrijednosti koje se žive u Hrvatskoj. Bar me još za sada. Ako će ikada.

No, ne budimo cinični – možda je doista svima bolje. Onima koji odlaze, jer odlaze. Onima koji ostaju, jer se nadaju. A onima gore – jer znaju.