Jesmo li doista izgubili razum? – pitaju se u EPP-u

Prije nekoliko dana u Valenciji je održan dvodnevni kongres Europske pučke stranke. Ta najveća politička grupacija na kontinentu pozivala je europske čelnike da preuzme veću odgovornost kako bi zaustavila populiste. Pozvala ih je da zauzmu čvršće stavove po pitanju migracija, rezanja regulacija i borbe protiv „iracionalnih” zelenih politika.

Europska pučka stranka (EPP) politička je grupacija desnog centra. Oni imaju najviše zastupnika u Europskom parlamentu, polovicu povjerenika Europske komisije, i svoje članove na gotovo pola premijerskih pozicija u Europskoj uniji.

Zaustavljanje vala autoritarizma

Predsjednica EK-a Ursula von der Leyen i predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola također dolaze iz redova pučana. S obzirom na činjenicu da, kao grupacija, imaju toliki broj članova, oni su ti koji određuju smjer kojim se EPP kreće i određuju smjer i utječu na EU-u.

Novi je predsjednik EPP-a Manfred Weber, tijekom skupa upozorio da „glavni konkurent” pučanima više nije lijevi centar, nego „ekstremi u Europi”.

Na kraju kongresa Weber je poručio „ Zaustavit ćemo val autoritarizma”. 

Što živi Hrvatska?

I dok Weber sa skupa poručuje da će zaustavljati autoritarizam, njegovog kolegu Plenkovića, premijera Hrvatske, prozivaju upravo zbog autoritarizma. Hoće li se baviti i njima i njegovim autoritarizmom? Našeg Premijera oporba proziva i ankete pokazuju da je on i stranka kojoj je na čelu pokorila i eutanazirala sve državne institucije kako bi mogli nesmetano vladati i imati sve poluge moći u svojim rukama. Afera u kojima se jasno očituje smjer i način autoritativnog vladanja premijera Plenkovića ima bezbroj.

Teme koje su dominirale dvodnevnim skupom su od borbe protiv birokracije i „pretjeranih” regulacija, jačanja europske obrane, borbe protiv ilegalnih migracija i zelene „ideologije”, pa do čuvanja europskih vrijednosti. Sve mi to u Hrvatskoj živimo. Što se tiče birokracije opće je poznata činjenica da smo visoko birokratizirana država. Da smo država u kojoj je najunosnije zaposliti se upravo u toj nefunkcionalnoj birokraciji. Razlog? I više nego dobra primanja, za nikakav rad. Nedavno je iznesena činjenica da se radno sposobni radije zapošljavaju u javnim ustanovama nagu u privatno sektoru, upravo zbog nedavno povišenih koeficijenata i ogromne razlike u plaćama.

Jačanje europske obrane

Od agresije Rusije na Ukrajinu i dolaska Trumpa na vlast u Americi Europska unija je osvijestila da se nije u stanju samostalno obraniti. Osvijestili su da treba izdvajati ogromna sredstva kako bi se naoružali i u budućnosti bili u prilici obraniti od mogućih agresora. U Hrvatskoj, vladajući, koji su eto u Valenciji prihvatili zaključke da se treba boriti protiv autoritarnosti, potresa nova afera po pitanju obrane. Nakon nesuglasica i izostanka bilo kakve koordinacije s predsjednikom države, eto nove afere, afere ZTC. Kako se u javnosti stekao dojam tamo se odvija borba dvaju autoriteta. Oko čega? Ne po pitanjima napretka i boljitke te važne institucije, nego tko će biti na njenom čelu. I ne radi se tu da bi netko radio loše pa će doći onaj tko će raditi bolje, nego hoće li na čelu biti moj ili tvoj! Stručnost je i u ovoj priči potpuno nebitna.

Zelene „ideologije“

I dok je nadolazeći njemački kancelar, Friedrich Merz, propitkivao europsku regulaciju o neodvojivim čepovima, upitavši „jesmo li izgubili razum?” u Hrvatskoj, osim što nas nerviraju neodvojivi čepovi, zelene politike su u fazi utopije. Kao i mnogo toga kod nas, i zelene politike regulirane su brojnim propisima, koje se, uglavnom, ne poštuju. Svakodnevno svjedočimo brojnim nelegalnim odlagalištima otpada. U zadnje vrijeme, s obzirom na to da su pred nama lokalni izbori, iz sjene su izašli brojni igrači i javnosti dokazali ono što većina odavno već zna. Hrvatskom upravljaju kontroverzni poduzetnici. Poduzetnici čiji je interes uglavnom u zbrinjavanju otpada i građevini pa onda i u drugim lukrativnim granama. Sumnjivi, na odlagalištima otpada nikad razjašnjeni požari, bez javnosti poznatih sudskih epiloga, bojne afere sa zakopanim otpadom, dio su zelene „ideologije“ Hrvatske. Što radi ta birokracija protiv koje će se EPP boriti? Ništa. Dodatno ih se zapošljava. Kako bi si osigurali opstanak na vlasti i autoritativno dalje upravljali.

Tko dolazi u Europu, odlučuju europljani

Von der Leyen je na skupu poručila „Europljani su ti koji odlučuju tko dolazi u Europu i pod kojim okolnostima”. To smo imali prilike vidjeti na primjeru Ukrajine. Nismo zaboravili da je Ukrajina iskazala želju da postane članica Europske unije. Međutim, nesporno je da se o tom pitanju razgovaralo i u Rijadu. Na sastanku nije bilo europljana. Razgovori  su se vodili između SAD-a i Rusije, a vezano uz pitanje završetka rata u Ukrajini. Peskov je tamo izjavio: „Ukrajina smije u EU, ali ne u vojne saveze“. Ukrajina može postati članica Evropske unije (EU) i prije 2030. godine ako ovom brzinom nastavi s reformama, izjavila je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. ”Ukrajina dobro napreduje, možda i prije 2030. postane članica ako nastavi ovom brzinom i ovom kvalitetom”

Borba protiv populizma

Najveći biser, što se hrvatskih članova ove grupacije tiče, je izjava talijanskog šef diplomacije Antonia Tajanija koji je izjavio „Mi smo kršćani”, a „kršćanstvo nije samo vjera, to je model života”.

U odnosu na naše, hrvatske članove, to je čisti populizam i licemjerje. Nekako se uvriježilo stajalište da oni, u hrvatskoj, koji su najbliže oltaru, najdalje su od postulata koje propovijeda vjera. Većina ovih koji se kod nas pozivaju na vjeru, taj model ne žive. Upravo suprotno. Između ovih naših, kojima bi vjera trebala biti model života, ima obiteljskih nasilnika, preljubnika, kojima „ ne sagriješi bludno“ i „ne poželi tuđeg ženidbenog druga“ jest poriv i poziv da baš to požele i da žive upravo suprotne vrijednosti od vrijednosti koje propovijeda vjera. Ali najdraža im je ona deseta Božja zapovijed „Ne poželi nikakve tuđe stvari“. E oni upravo to žele. Sjetimo se samo koliko je hrvatskih ministara iz redova tih naših pučana otišlo, jer su otimali državno i tuđe. Znamo li im više broja?

Populizam

Što se populizma tiče, glavni zaključak sastanka bio je pojačana borba protiv populizma. E, tu smo mi svjetski prvaci. Naši nas pučani guše populizmom. Na vlasti su upravo i zahvaljujući savezu sa strankom krajnje desnice. Strankom koja bi nas svom silom željela vratiti u prošlost i tamo držati primitivnima kakvi oni sami jesu. Populizam, protiv kojeg bi se oni, kao pučani, u narednom razdoblju trebali boriti. Kako će se to provesti na našem teritoriju? Je li populizam kada ministar obećava kupnju karata braniteljima za već odavno rasprodani koncert? I ne, nije to koncert klasične glazbe, kako bi i ih educirao u ukazao na svu ljepotu muzičkog stvaralaštva. Karte koje bi im on nabavio su za koncert koji mnogi nazivaju svinjarijom, prodajom političkog bezobrazluka, i ustašluka. Je li to populizam protiv kojeg će se naš Premijer, kao predstavnik pučana, boriti u predstojećem razdoblju?