Kako je popušio podvalu neoliberalnog kapitalizma – priča Emila Čančara

Ovo je toliko savršeno… Vama će biti jako teško. Puno će vas puta odbiti jer ćete ugrožavati ljude.

Reakcija je to osobe koja je, sasvim slučajno i bez ikakve obveze, pročitala životopis svog mladog suputnika u vlaku. Reakcija toliko iskrena i toliko prokleto točna. Koliko mladih vrhunski obrazovanih ljudi s raznim kompetencijama danas ne mogu naći posao u struci i rade sasvim druge, manje plaćene, poslove. Često su ih prisiljeni prihvatiti kako bi preživjeli i svojim roditeljima, koji su se odricali i ulagali u njihovo obrazovanje, barem malo pomogli. O osamostaljenju niti ne sanjaju.

Nedavna studija zagrebačkog Instituta za istraživanje migracija pokazala je da Hrvatsku i dalje želi napustiti čak 72 posto osoba u dobi između 18 i 30 godina. Tragično je da su oni koji su već donijeli odluku i otišli znatno obrazovaniji od obrazovne slike zemlje u radno-aktivnoj dobi, da su prije nego li su donijeli odluku o odlasku bili zaposleni, i to većina njih na neodređeno vrijeme.

Zbog čega mladi odlaze?

Kao razloge odlaska mladi navode nemogućnost dobivanja boljeg posla, rješavanje stambenog pitanja, korupciju, neorganiziranu i loše vođenu državu, beznađe i besperspektivnost, primitivizam i nacionalizam, utjecaj branitelja i crkve na državu i društvo. Istraživanja nadalje pokazuju da su uzroci depopulacije kombinacija više čimbenika koji istovremeno kombiniraju i stare i nove uzroke. S jedne strane odljev je mladih koji smatraju da u hrvatskom društvu ne vrijede meritokratska načela, već načela stranačke ili obiteljske pripadnosti, dok je s druge strane problem nerazvijenosti ponude na tržištu rada.

Doći će vrijeme kada će se škola cijeniti

Za vrijeme mog obrazovanja otac mi je govorio da učim i ulažem u obrazovanje, jer doći će vrijeme kada će se škola cijeniti. Da samo zna koliko je bio u krivu?! Danas su na cijeni čudne diplome čudnih fakulteta koje se, navodno, mogu kupiti čak i na benzinskim postajama, kao što se, navodno, mogu kupiti i znanstvene titule. Imali smo prilike čitati o doktoratima dodijeljenih temeljem plagiranih radova. To je danas na cijeni, sve to prolazi, i to samo zato jer narod šuti. Oni kojima je prekipjelo spakirali su kofere i otišli. Neodlučni, poput mene, još su uvijek ovdje. Mnogi od neodlučnih visoko su obrazovani koji, iako nezadovoljni, iz raznih razloga su ostali, bore se za koliko toliko pristojnu egzistenciju. Jedna od visoko obrazovanih i kvalitetnih mladih osoba, koja je još uvijek ovdje, ovih je dana svoju priču podijelila s javnosti. Vjerujem da je priča Emila Čančara, visokoobrazovanog mladog čovjeka, životna priča brojnih mladih kvalitetnih i visokoobrazovanih ljudi s raznim vještinama, poznavanjem stranih jezika, koji usprkos kvaliteti i kompetencijama ne mogu dobiti posao, specijalizacije, napredovanja. Oni žive hrvatsku stvarnost gdje su umjesto meritokratskih načela (sposobnosti i talenta) puno važnije veze (rodbinske, stranačke, ljubavne). Emil Čančar, iako savršenog životopisa, susreće se s nezaposlenošću i egzistencijalnom nesigurnošću. Predlažemo vam da pročitate njegovu priču kojom on posve iskreno, otvoreno i duhovito progovara o apsurdnosti svoje životne situacije, o svojim frustracijama i postavlja si pitanje „Kako to da nisam uspješan?“

Prije točno osam godina diplomirao sam i spremao se u potragu za poslom. Jedan sam dan sjeo u vlak i slagao netom isprintane životopise. Preko puta mene sjedila je žena srednjih godina i zapodjenuli smo razgovor. Pitala me može li pogledati moj životopis. Dao sam joj jedan primjerak. Iznenadilo me što ga je zaista pročitala, i to temeljito. Nakon nekoliko minuta, rekla mi je par rečenica koje će se za moju karijeru pokazati točnima. Još ih se sjećam, idu otprilike ovako: Ovo je toliko savršeno… Vama će biti jako teško. Puno će vas puta odbiti jer ćete ugrožavati ljude. Vama bi bilo najbolje da si nađete neku šeficu mojih godina, kojoj nećete biti prijetnja.
I bi tako.

Cijeli članak Emila Čančara pročitajte klikom ovdje…

Želite li saznati više o temi ili prijaviti pogrešku u tekstu? Ako imate ili znate zanimljivu priču, javite nam se. [email protected]