Zmaj.info
Trgovački sud u Zagrebu presudio je u korist splitskog graditelja, tvrtke Lavčević, koja je tražila da im MORH plati izvedene radove, ali i prizna troškove za dio građevinskog materijala, piše novinarka Dnevnika Nove TV Ivana Pezo Moskaljov. Vojni neboder plaćen gotovo devet milijuna eura propada.
Vojni neboder kao simbol problema
Nepravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu prema kojoj država građevinskoj tvrtki Lavčević i povezanim tvrtkama mora isplatiti gotovo 600.000 eura zbog neplaćenih radova, dodatnih troškova i sudskih izdataka ponovno je otvorila pitanje upravljanja javnim novcem u projektima Ministarstva obrane Republike Hrvatske (MORH).
Slučaj izgradnje smještajne zgrade Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman”, poznate i kao vojni neboder u Zagrebu, pokazuje kako naizgled tehnički propusti mogu rezultirati značajnim financijskim teretom za porezne obveznike.
Projekt koji je trebao biti gotov za 16 mjeseci
Kada je ugovor o izgradnji potpisan 2016. godine, vrijednost radova iznosila je 47,36 milijuna kuna, a predviđeni rok dovršetka bio je 16 mjeseci. Međutim, gradnja se odužila na približno 40 mjeseci.
Sud je utvrdio da su razlozi kašnjenja bili povezani s problemima u projektnoj dokumentaciji, promjenama projektnih rješenja te dodatnim zahtjevima naručitelja, odnosno MORH-a. Građevinski vještak zaključio je kako pojedini dijelovi izvedbenog projekta nisu bili dovoljno razrađeni, dok su se neka tehnička rješenja čekala mjesecima.
Takva situacija nije samo građevinski problem. Svaki produženi mjesec na gradilištu nosi dodatne troškove organizacije, nadzora, radne snage i logistike. Sud je prihvatio nalaz prema kojem su samo troškovi povezani s produljenjem gradnje iznosili više od 229.000 eura.
Kad jedna riječ košta stotine tisuća eura
Posebno zanimljiv detalj presude odnosi se na troškovnik za armaturu korištenu pri temeljenju objekta.
Prema sudu, u troškovniku je bila navedena izrada i ugradnja armaturnih koševa, ali ne i nabava same armature. Izvođač je tvrdio da nabava čelika predstavlja zaseban trošak, dok je MORH smatrao da je ona uključena u ugovorenu cijenu. Sud je zaključio da je riječ o propustu države, odnosno projektanta koji je izrađivao troškovnik.
Ovaj primjer pokazuje koliko preciznost dokumentacije može biti važna prilikom trošenja javnog novca. Jedna nejasno definirana stavka može dovesti do višegodišnjih sporova i dodatnih financijskih obveza države.
Dodatni troškovi na svakom koraku
Presuda je obuhvatila i niz drugih spornih stavki. Zbog specifičnog oblika nebodera izvođač je morao postaviti dodatne skele, što je sud priznao kao opravdan trošak te dosudio više od 22.000 eura.
Spor se vodio i oko podnih obloga. Projektant je tijekom radova inzistirao na skupljoj vrsti parketa od one koja je prvotno bila predviđena, a sud je zaključio da je takva promjena proizvela dodatni trošak veći od 46.000 eura.
Pojedinačno, riječ je o iznosima koji možda ne djeluju dramatično u velikom državnom projektu. Međutim, kada se zbroje dodatni radovi, produženi rokovi, promjene materijala i sudski troškovi, račun doseže stotine tisuća eura.
Što ovaj slučaj govori o načinu trošenja novca MORH-a?
Ovaj spor ne pokazuje nužno nezakonito trošenje sredstava, ali otvara pitanje učinkovitosti upravljanja velikim infrastrukturnim projektima. Ključni problemi koji proizlaze iz sudske presude su:
- nedovoljno pripremljena projektna dokumentacija
- naknadne izmjene tijekom gradnje
- nejasno definirani troškovnici
- produženje rokova izvan prvotnih planova
- dodatni sudski troškovi koje na kraju snose porezni obveznici.
Upravo takve situacije često povećavaju stvarnu cijenu velikih javnih projekata daleko iznad onoga što je predstavljeno u početnim ugovorima.
Građani opet plaćaju
Prema presudi, država mora isplatiti oko 450.000 eura za radove i dodatne troškove koje MORH nije priznavao, kao i gotovo 146.000 eura sudskih troškova. Ukupni iznos iznosi oko 596.000 eura bez kamata koje teku još od 2021. godine.
Iako presuda još nije pravomoćna i MORH ima mogućnost žalbe, slučaj ponovno pokazuje kako administrativni propusti, loše planiranje ili manjkava kontrola projekata mogu izravno utjecati na državni proračun.
Vojni neboder u Zagrebu trebao je biti primjer ulaganja u vojnu infrastrukturu. Umjesto toga postao je primjer kako se zbog nedovoljno kvalitetne pripreme projekata javni troškovi mogu povećavati godinama nakon što su radovi završeni. Bez obzira na konačni ishod žalbenog postupka, ovaj slučaj pokazuje koliko su transparentnost, kvalitetna projektna dokumentacija i odgovornost pri upravljanju javnim novcem važni za svaku kunu, odnosno euro iz državnog proračuna.
