Lokalni izbori: Ljubavna priča koja traje samo do izborne noći

Gradovi, ali i sela, ovih dana prepuni su političara i njihovih više manje lažnih predizbornih obećanja. Svi bi političari volontirali, no od njihova rada još se niti jedan nije oznojio. Da se ne bave politikom pola njih bi za mjesec dana umrlo od gladi, jer ne znaju raditi niti imaju ikakva iskustva, osim “cijediti” lokalni ili državni proračun.

Lokalni izbori u Hrvatskoj su kao Eurosong, ismijavanje zbog političnog kiča i pristranih rezultata.

Zamislite, Damir Habijan – ministar pravosuđa Republike Hrvatske, u imovinskoj kartici naveo je da je – Neoženjen i nema djece. Iz proračuna, svaki mjesec, svi mi za njega izdvajamo 6.583,94 eura (plaća), no to nije sve, mnogi troškovi su mu uračunati u “rok službe”. Ministar financija, Damir Habijan, zatražio je i isplatu ni manje ni više 66,36 eura iz proračuna “za odvojeni život od obitelji”. Jer dok mu građani “crkavaju od gladi”, sude se po sudovima desetljećima zaboravljajući pritom zbog čega je suđenje i počelo, treba misliti na svaki svoj euro.

U vrijeme kad je bio predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina medijima je bio zabranjen ulaz u prostorije Gradske vijećnice kako bi mogli izvještavati s javne sjednice Gradskog vijeća i to u vrijeme kada je gradonačelnik bio Ivan Čehok. Svojim svestranim znanjem, Damir je analitičkim sposobnostima, pažnjom prema detaljima, inovacijama, te vještinama, kako piše u životopisu, stekao iskustvo da treba misliti na svaki euro u proračunu RH. Vjerujemo, s obzirom na činjenicu da je Damir Habijan ministar pravosuđa, da je sve, kako bi rekao Šeks, čiji se diplomski rad još traži, po zakonu. No je li moralno, drugo je pitanje. Ali to nije sve, takvih “moralnih vertikala” koje pune svoj džep pun je Sabor, pisat ćemo i o njima – uskoro.

Dok se dim iz izbornih šatora još nije ni raspršio, građani već gube trag o “zauzetim” političarima koji su im samo nekoliko sati ranije obećavali brda i doline. Jumbo plakati i lažni osmjesi još uvijek stoje, no polako blijede kao i politička obećanja. Nakon izbora ostaju samo plaće za nerad.

Pred izbore: Politčari na svakom ćošku

Uoči lokalnih izbora, grad je izgleda kao filmski set – političari  na svakom koraku, kao policajci sa mjeračem brzine, vrebaju građane. Mnogi od njih drže ruke u džepovima (samo da ne se bi morali rukovati s previše građana), slikaju se s djecom i staricama, dijele letke i obećanja za koja znaju da ih neće ispuniti.

Foto: Facebook stranica župana Anđelka Stričaka čiji diplomski rad je, navodno, netragom nestao “u magli”, prepuna je ovih predizbornih dana slika s djecom. Na stranici pravobraniteljice za djecu jasno piše: “’Djeca nisu ukras!’ – Poruka pravobraniteljice za djecu povodom parlamentarnih izbora i izbora hrvatskih predstavnika u Europskom parlamentu”

“Korištenje djece u ostvarivanju političkih probitaka predstavlja kršenje prava djece, stoga njihovo uključivanje u aktivnosti izborne kampanje smatramo neprimjerenim i neprihvatljivim. Djeca nemaju pravo glasa, no isto tako nisu niti ukras koji služi stvaranju bolje slike i prikupljanju političkih poena za pojedine političare i stranke, stoga trebaju biti slobodna od takvih pritisaka.”

“Bit će bolje!“, “Mi vas slušamo!”, “Vaš glas je važan!” – mantre koje su ovih dana odzvanjale ulicama, dok su isti ti političari već u glavi računali koliko će im trebati glasova da osvoje toliko željenu fotelju.

Dan poslije izbora: Magloviti odlasci u zaborav

No, čim su glasovi prebrojani i mandati podijeljeni, magična transformacija se događa – političari postaju nevidljivi. Oni koji su se jučer molili za svaki glas, danas vam se ne javljaju na telefone, ne odgovaraju vam na poruke, a sastanci s građanima odgađaju se u nedogled. Medijima također uskraćuju odgovore na postavljena pitanja.

Župan ili gradonačelnik koji je obećavao “transparentnost” sada se krije iza tajnica i službenih odluka. Vijećnici koji su se zaklinjali da će “biti uz narod” sjede u kafićima daleko od svojih izbornih jedinica, ubirući plaće za sjedilačke sposobnosti.

Pojedini župan povremeno premlati građana koji misli drugačije, poneki gradonačelnik premlati obitelj, a dogodi se da ima i onih koji radno vrijeme provode spavajući.

Plaća za nerad: Najsigurniji posao u državi

Dok obični građani rade, čekaju u redu u bolnicama i bore se s lošim cestama, njihovi “zastupnici” uživaju u sigurnim plaćama, beneficijama i povlasticama – bez obzira rade li išta ili ništa.

“Pitao sam svog vijećnika kad će popraviti raskrsnicu koja je opasna za pješake. Rekao je da ‘radi na tome’. To je bilo prije dvije godine,” kaže Ivan iz okolice Novog Marofa, građanin koji više ne vjeruje u političare. Gradonačelnik tog grada zna karate, ima crni pojas i bolje je “ne prigovarati”.

Hoće li se nešto promijeniti?

Dok god građani ne izlaze na izbore, dok god toleriraju ovakvo njihovo neprimjereno ponašanje i glasaju po inerciji ili obiteljskoj tradiciji, ništa se neće promijeniti. Političari će vam i dalje dolaziti dosađivati samo pred izbore, a onda nestajati u magli vlastitog samozadovoljstva.

Možda je vrijeme da se počne tražiti odgovornost? Ne samo na izborima, nego i između njih. Jer ako političari ne rade svoj posao, zašto bi ga uopće imali? Trebamo li ih mi uopće? Čemu služe tolike općine?

Piše nam jedan razočarani građanin Poljane Biškupečke: “Naš je ‘lokalni šerif’ svako malo na sudu. Sad je pokrenuta i kaznena prijava za prijetnju službenoj osobi!” 

No, o tome ćemo nakon izbora. Sad je fokus na naknadama za odvojeni život političara koji službeno žive sami. Imaju li na to pravo? Ako imaju, čega se srame u svojim imovinskim karticama? Partnera s kojim navodno žive?

Izađite na izbore, iako se čini da vaš glas nije bitan – bitan je!