J.A.
Objavom izbornih lista za nadolazeće lokalne izbore, otvorila su se brojna pitanja o stanju demokracije, političke kulture i funkcioniranja lokalne samouprave u Hrvatskoj. Ono što bi trebao biti trenutak političke ponude i nadmetanja ideja, sve se češće pretvara u popis lojalnih, obiteljskih, interesnih i sumnjivih kandidatura, koje građanima nude vrlo ograničen izbor – ako ga uopće imaju.
Na brojnim listama diljem zemlje već sada je poznat pobjednik – jednostavno zato što nema protukandidata. To nije odraz njihove političke superiornosti, već simptom dubljeg problema: apatije birača i sve slabije motiviranosti građana da se politički angažiraju.
„Kazna za nezainteresiranost u politiku je to što će nad tobom vladati neko tko je gori od tebe“ – Platon
U manjim sredinama, osobito, svjedočimo apsurdu da se cijele obitelji nalaze na listama – otac nositelj, sin zamjenik, stričevi, sestrične i kumovi na ostalim mjestima. Sve to pod krinkom “povjerenja zajednice”.
Drugi fenomen koji izbija u prvi plan jest izražena interesna povezanost – na listama su često osobe koje su dio istih poslovnih mreža, članovi udruga s dubokim vezama s lokalnom vlasti ili pak osobe čija je referenca da “redovito piju pivo u istom kafiću” s nositeljima lista. Neki kandidati dolaze s krajnje upitnim referencama, uključujući i akademske titule koje su stečene pod nerazjašnjenim okolnostima. Među kandidatima ima i onih s dugim repovima: osumnjičenih za obiteljsko nasilje, višestrukih kršitelja zakona i osoba za koje pravosudni postupci, zahvaljujući kompromitiranim pravosudnim institucijama, još nisu niti počeli – ako ikada i hoće.
Kukavičja jaja
Zanimljivo je i to da se među “regularnim” kandidatima pojavljuju i „ kukavičja jaja“ – kandidati koji su u prethodnom mandatu šutjeli, iako su imali što za reći ili su ubačeni s ciljem razbijanja glasova, manipulacije rezultatom ili zadovoljavanja forme. Za neke od kandidata na suparničkim listama, protukandidati su čak i javno isticali njihove „navodne„ kvalitete. A u stvari, te su osobe, svojim neradom i izostankom svake konstruktivne kritike ili ukazivanja na nepravilnosti, radile u korist suparnika. I uživale sve benefite. Oni ili njihova rodbina. I eto ih ponovno na listama.
Vlast je slast
Sve to vodi prema istom zaključku: moć je snažan afrodizijak, a politika, čak i na lokalnoj razini, privlačna je zbog velikih primanja, utjecaja i mogućnosti zapošljavanja svojih ljudi. Oni koji znaju kako sustav funkcionira, redovito se pozicioniraju kao nositelji lista.
Postavlja se pitanje – što se događa? Jesu li se građani predali? Vlada li sveopća nezainteresiranost za politiku? Ili su jednostavno izgubili povjerenje u sustav koji, umjesto da radi za njih, već desetljećima radi za povlaštene pojedince i njihove krugove?
Izborne jedinice
U konačnici, lokalna politička scena u Hrvatskoj sve jasnije ukazuje na jednu drugu, strukturalnu anomaliju: imamo previše jedinica lokalne samouprave. Stotine općina s jedva nekoliko stotina stanovnika iziskuju načelnike, vijeća, administraciju – i ogroman novac poreznih obveznika. A sve to često bez realne potrebe, bez kritične mase stanovništva i bez jasne razvojne perspektive.
Kada ćemo se napokon odlučiti na reformu teritorijalnog ustroja? Kada ćemo racionalizirati izborne jedinice i lokalni raspored vlasti tako da budu logični, održivi i u službi građana – a ne privatnih interesa?
Lokalni izbori nisu samo tehnički akt. Oni su ogledalo društva. A trenutno to ogledalo ne pokazuje baš laskavu sliku.
A.Karlovic
