Misteriozni pretres crkve u Benkovcu: Što se krije iza uhićenja svećenika?

Vijest o policijskom pretresu crkve i župnog ureda u Benkovcu, te uhićenju svećenika, izazvala je veliku pozornost u hrvatskoj javnosti. To je četvrti svećenik koji je u tom župnom uredu bio ‘u problemu’ pa mještani smatraju kako se radi o nekoj ‘zloj vodi’. Prvi je istupio iz službe jer se zaljubio i oženio, drugog policajci uhvatili u činu s homoseksualnim partnerom, treći je seksualno ‘petljao’ sa ženom u selu i  sad ovaj slučaj, u čudu su neki mještani.

Svjedočili smo brojnim pričama o seksualnom uznemiravanju maloljetnika od strane svećenika i činjenici da je crkva bezrezervno stala i na sve načine pokušavala zataškati ili minorizirati postupke zlostavljača u svojim redovima. Stoga je ovo uhićenje, zbog navodnog seksualnog uznemiravanja maloljetne osobe, doista nevjerojatna vijest. To je nešto čemu do sada u Hrvatskoj nismo svjedočili.

Prisjetimo se slučaja seksualnog predatora iz Sotina kojeg je zdušno branio đakovačko-srijemski nadbiskup Đuro Hranić da bi tek nakon pritiska medija i javnosti ipak osudio gnjusno i nedopustivo ponašanje svećenika, kojem je bio nadležan, i na kraju se i sam ispričao javnosti za svoj postupak i pokušaj zataškavanja.

Nedugo nakon tog slučaja na vidjelo je izašao još jedan slučaj seksualnog zlostavljanja gdje je utjecajni i na više institucija i razina angažirani svećenik sam priznao seksualno zlostavljanje više maloljetnih dječaka kroz dugogodišnji period.

Zataškavanje ili ne?

Pedofilija je očigledno najveće zlo u Crkvi pa su i u Hrvatskoj slučajevi zlostavljanja polako počeli izlaziti u javnost. Ovi slučajevi samo su kap u moru seksualnog zlostavljanja i pedofilije u redovima crkve. Seksualnih predatora u redovima crkve ima još, samo se kod nas o tome šuti.

U Sjedinjenim Američkim Državama u 2002. godini započelo je provođenje istraživanja o učestalosti i razmjerima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi. Konačno izvješće tog istraživanja objavljeno je u veljači 2004. godine i u njemu se navodi da je u razdoblju od 1950. do 2002. godine ukupno 10.667 osoba iznijelo optužbe za seksualno zlostavljanje, a od toga su nad/biskupije uspjele identificirati 6.700 žrtava protiv 4.392 svećenika.

Prvo europsko objavljeno izvješće poznato pod nazivom „The Ryan Report„ jest izvješće o istraživanju provedenom u Republici Irskoj. Objavljeno je u svibnju 2009. godine i obuhvaća razdoblje od 1940. do 1999. godine. U izvješću se govori o razmjerima i dugotrajnosti zlostavljanja bespomoćne djece – s više od 800 poznatih zlostavljača u više od 200 katoličkih institucija u razdoblju od 35 godina. U srpnju te iste godine objavljen je takozvani „The Murphy Report „ koji je pokazao da je u razdoblju od 1940. do 2009. godine u samo jednoj nadbiskupiji i to Dublinskoj bilo 320 prijava žrtava protiv 45 svećenika. Dvije trećine žrtava su bili maloljetni dječaci. Republiku Irsku se smatra najkatoličkijom zemljom u Europi!

U rujnu 2010. godine objavljeno je belgijsko izvješće s više od 500 optužbi za zlostavljanje od strane svećenika, a među optužbama je utvrđeno 13 samoubojstava žrtava.

U prosincu 2011. godine objavljeno je nizozemsko izvješće koje je utvrdilo više od 20.000 žrtava zlostavljanja od strane gotovo 800 svećenika i drugih crkvenih službenika.

Australska je vlada u prosincu 2017. godine objavila opsežno izvješće u kojemu su obuhvaćene sve vjerske zajednice, a za Katoličku crkvu se navodi 2.489 žrtava.

U rujnu 2018. godine objavljeno je izvješće „Seksualno zlostavljanje maloljetnika od strane katoličkih svećenika, đakona i redovnika na području Njemačke biskupske konferencije“, u kojemu se u navodi 3.677 žrtava od strane osumnjičenih 1.670 svećenika za razdoblje od 1946. do 2014. godine.

U listopadu 2021. godine objavljeno je izvješće „Seksualno nasilje u Katoličkoj crkvi: Francuska 1950.-2020.“, u kojemu se navodi oko 330.000 žrtava od strane gotovo 3.000 zlostavljača od kojih su dvije trećine katolički svećenici.

Dva najnovija nacionalna izvješća o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi objavljena su u veljači 2023. godine. Prvo izvješće objavljeno je u Portugalu, u kojemu se navodi da je u razdoblju od 1950. do 2022. godine bilo najmanje 4.815 žrtava, a drugo je objavljenu u rujnu 2023. godine u Švicarskoj, u kojemu se navodi da je od sredine prošloga stoljeća do danas otkriveno više od tisuću žrtava i više od petsto počinitelja.

Prilikom prošlogodišnjeg medijskog obraćanja riječki je nadbiskup Mate Uzinić, koji je ujedno i predsjednik Povjerenstva za zaštitu maloljetnih i ranjivih osoba Hrvatske biskupske konferencije, učinio presedan kada je iznio detaljno izvješće o nadbiskupijskim slučajevima svećeničkog zlostavljanja maloljetnih i punoljetnih osoba te drugih zloporaba, njih ukupno devet. Tom je prilikom pozvao javnost da prijavi slučajeve pedofilije za koje zna i uz suze zamolio žrtve za oprost. Vjerujemo da je svjestan da nikakve suze niti traženje oprosta ne mogu izbrisati bol i traumu koju su žrtve doživjele. Ne mogu skinuti taj ogroman teret i popraviti posljedice seksualnog zlostavljanja s kojima se njihove žrtve moraju doživotno nositi.

Nakon svih slučajeva koji su dospjeli u javnost i gdje je crkva redovito reagirala zaštitnički prema svećenicima zlostavljačima i pokušavala sve zataškati teško je uvjerili javnost u iskrenost i dobre namjere prilikom najavljivanja težnje da crkva bude mjesto nulte tolerancije na bilo kakav oblik nasilja u svojim redovima.

S obzirom na nepobitnu činjenicu da su se ranija prijavljivanja seksualnog zlostavljanja u redovima crkve zataškavala i da se gotovo ništa nije poduzimalo nameće se pitanje samo po sebi, kako to da su policijske službe sada reagirale? Je li se zlostavljanje dogodilo djetetu neke utjecajne osobe?

U pristupu seksualnog zlostavljanja, kao u ostalom i kod svakog drugog kaznenog djela, ne smijemo smetnuti s uma načelo presumpcije nevinosti. Koliko god ozbiljna i teška bila sumnja u neku osobu, nikada nije moralno i opravdano osuditi je i držati je krivom prije nego što joj se u zakonitom postupku dokaže krivnja.

U svakom slučaju, s obzirom na to da se radi o presedanu, bravo za onoga koji je odgovorno i savjesno odradio svoj posao i usudio se donijeti odluku u postupanju!