Zmaj.info
Vječno pitanje propusta zimske službe u kontinentalnoj Hrvatskoj
Svake godine, s prvim ozbiljnijim pahuljama koje zabijele kontinentalnu Hrvatsku, na društvenim mrežama i u medijima započinje ista priča – fotografije snijegom zatrpanih ulica, kolone vozila u zastoju i optužbe na račun zimske službe. Dojam je često da koncesionare zadužene za čišćenje snijeg dočeka nespremne, no je li to baš uvijek tako ili je posrijedi kompleksniji problem?
Iznenadi li ih snijeg? Percepcija naspram stvarnosti
Percepcija građana često je da su službe nepripremljene, osobito u prvim satima snježnih oborina. No, odgovorni to demantiraju.”Naravno da nas snijeg nije iznenadio. Po svemu se vidi da smo to i očekivali i bili spremni” . No da li je to baš tako?
Problem često leži u dinamici posla i ponekad pomalo nerealnim očekivanjima. Kako se ističe iz zimske službe, ne može se očekivati da sve ulice budu savršeno očišćene dok snijeg neprestano pada velikim intenzitetom. Ponekad su vremenski uvjeti jači od raspoloživih kapaciteta. Ponekad su kako se pokazuje u Varaždinskoj županiji kapaciteti premali, koncesionari nedovoljno iskusni da snijeg i led “drže pod kontrolom”. Nakon jednog takvog nevremena u Varaždinskoj županiji, na području Ivkoma, dežurni dispečer je drugi dan nakon što je pao snijeg i nakon što su neke ulice ostale neočišćene objasnio riječima: “Dečki su čistili cijelu noć i pušteni su na odmor.” Građani s područja Ivanca i okolice s pravom postavljaju pitanja: S koliko ljudi ima Ivkom angažiranih kad ne mogu odraditi ni dvije smjene u kontinuitetu? Što da je snijeg nastavio padati?
Nakon prolaska ralice deset, petnaest minuta iza toga već je bio sloj snijega od par centimetara na kolniku. često je opravdanje zimske službe. No je li to “iznenađenje” tijekom zimskih mjeseci u kopnenim krajevima ili stvar na koju se mora biti spreman i za koju su plaćeni izlazili oni na teren ili ne.
S druge strane, analiza iz Varaždinske županije podsjeća na brojne propuste kroz povijest, poput kaosa tijekom ove zime kada je u sat vremena na nekoliko prometnica cesta zbog poledice bila zaleđena što je uzrokovalo više prometnih nesreća i kada čišćenje jednostavno nije bilo na razini. Isti izvor naglašava da je prvi “krivac” za propuste upravo koncesionar koji je potpisao ugovor, ali i da treba razlikovati opravdane poteškoće (elementarne nepogode) od neopravdanog neizvršavanja obveza. Koncesionar u slučaju da neke prometnice nisu sigurne može od policije zatražiti zatvaranje te dionice. Ali nije, zašto nije to zna samo koncesionar. No vratimo se na snijeg i “iznenađenja.
Koliko ljudi i mehanizacije imaju na raspolaganju?
Brojke se razlikuju od grada do grada, Ivkom prema tvrdnji dispečera raspolaže sa 8 vlastitih + 8 koje su angažirali kao podizvođače. Da li je to dovoljno? Očito da nije, a ako i je po vozilu bi trebali imati bar dva člana posade koji se izmjenjuju u poslu. Nikako i nikad se ne smije dozvoliti da vozač ralice ode na spavanje a da ga nitko nije zamijenio ako sve dionice nisu prohodne.
Ključno je razumjeti kako te ekipe funkcioniraju. One su raspoređene prema prioritetima. Ceste prvog reda (glavne prometnice, pristupi bolnicama) čiste se i posipaju kontinuirano i moraju biti prohodne u roku od nekoliko sati. Za sporedne ulice, koje često čiste traktorske ekipe, vrijeme obilaska je puno duže – ponekad im treba i šest do osam sati da obiđu svoj teren što samo po sebi ne predstavlja problem. Ali to je razlog zašto građani u prvi mah imaju dojam da su zanemareni. No kad dan nakon snježnih padavina ni jedna ralica zbog nedostatka radne snage ne izađe na teren – to je problem. Kad osoba zadužena za neku dionicu laže odgovornoj osobi da nije mogla proći jer se “drvo popriječilo” (ispalo je da to nije bila baš istina) na cesti kad je palo, e to je već problem.
Dodatni problem je i nelogična raspodjela nadležnosti i nedostatak informacije kome se građani mogu javiti. Nedostatak istaknutog broja za određeno područje je problem. Posebno kad vam dežurna služba – djelatnik te službe pojasni da ne smije (?) davati brojeve telefona nadležnih osoba građanima. Kada smo mu se javili kao medij to je odmah bilo moguće i problem koji je on rješavao riješen je u pola sata, već kad je pao mrak, a prvu dojavu dobio je ujutro u 7:00 kad je došao na posao. Bahatluk ili nesposobnost u obavljanju posla? Procijenite sami.
Kako funkcionira sustav i tko je kriv?
Možda točnije kako je zamišljen i kako bi trebao funkcionirati sustav. Sukladno Zakonu o cestama i Pravilniku o održavanju cesta, zimska služba ne znači da asfalt mora biti crn, već da je cesta prohodna uz korištenje zimske opreme. Operativni program zimske službe definira stupnjeve pripravnosti, raspored mehanizacije i rokove čišćenja . Tako zakon propisuje da ceste prve razine prednosti moraju biti očišćene u roku od pet sati u nizinskom području od prestanka padalina, a ostale u roku od 24 sata.
Unatoč zakonskim okvirima, propusta je bilo i bit će. Jedan od rijetkih primjera kažnjavanja koncesionara zbog propusta dogodio se u Kutini 2012. godine, kada je tvrtki Agrograd raskinut ugovor . – Gradonačelnik Kutine Davor Žmegač raskinuo je ugovor s tvrtkom Agrograd iz Kutine, koja je temeljem javnog natječaja dobila posao obavljanja zimske službe u gradu. U pravilu, takvi potezi izostaju zbog komplicirane papirologije i financijskih troškova.
Ne treba zanemariti ni odgovornost građana. Nepravilno parkirani automobili onemogućavaju prolaz ralica, a ne čišćenje nogostupa ispred vlastitih kuća dodatno otežava situaciju.
Zaključno, iako se stječe dojam da snijeg uvijek iznenadi koncesionare u kontinentalnoj Hrvatskoj, realnost je često drugačija. Službe u pravilu jesu spremne i izlaze na teren na vrijeme, ali se suočavaju s ograničenim kapacitetima, prioritetima čišćenja i nerijetko nemilosrdnim vremenskim uvjetima. Ipak, povijest bilježi i brojne opravdane propuste, a pitanje je koliko su gradovi spremni strogo sankcionirati neizvršavanje ugovornih obveza. Dok se ne pronađe ravnoteža između očekivanja građana, mogućnosti koncesionara i strogosti koncesionara, ova će tema ostati vječni kamen spoticanja s prvim pahuljama.
