Pod sumnjom na korupciju u utrku za gradonačelnika. I to je lijepa naša Hrvatska

Zlatko Babić – bivši član HDZ-a, sada nezavisni kandidat, usprkos kaznenom postupku koji se protiv njega vodi, najavio je ponovnu kandidaturu za gradonačelnika Kutine. Ukoliko pobjedi na izborima to će mu biti treći mandat. Svoj je predizborni program nazvao „Za Kutinu koja raste“, a njime najavljuje politiku kontinuiteta. Međutim, na konferenciji za medije nije pojasnio o kakvom se točno kontinuitetu radi, a nitko ga nije pitao. Ta informacija bi, možda, biračima bila izuzetno važna.

Sumnja u počinjenje kaznenog djela

Da podsjetimo, gradonačelniku Kutine, Zlatku Babiću, sudi se zbog uhljebljivanja politički podobnih ljudi u gradskim tvrtkama u zamjenu za podršku u kutinskom Gradskom vijeću. Ne znamo je li najavom politike kontinuiteta mislio na taj kontinuitet. Na nastavak uhljebljivanja politički podobnih ljudi.

Na predstavljanju svoje kandidature kutinski gradonačelnik nije se osvrnuo na sudski postupak koji se protiv njega vodi. Zbog uhljebljivanja, podmićivanja zastupnika i trgovanja utjecajem proveo je četiri mjeseca u istražnom zatvoru. Za to vrijeme, iz pritvora, upravljao je gradom. Kao gradonačelnik. I primao je plaću, ne malu, i to od vaših novaca. Pod pritiskom javnosti napustio je stranku, HDZ. Tako to u pravilu ide.

Nepokolebljivi i neuništivi

Kada se otkrije korupcija izlaze iz stranke, da ne štete njenom već i onako narušenom ugledu. Javnost više niti ne zna koliko je takovih odličnika bilo koji su odlučili ne biti teret i više ne štetiti ugledu stranke. Pa nastavljaju samostalno. Njihovom osobnom ugledu, misle oni, ništa ne može naštetiti. U međuvremenu, ispleli su ogromnu mrežu interesno povezanih osoba, uhljebljenih na ključnim mjestima (sinekurama), pa i dalje namjeravaju ploviti zajedno. U nove pobjede. S politikom kontinuiteta.

A ostali puk?

Mali, nebitan i nevidljiv čovjek, da bi se javio na natječaj za posao, čak i za ono najslabije plaćeno radno mjesto, mora predočiti Potvrdu o nekažnjavanju i dokaz da se protiv njega ne vodi kazneni postupak. Ukoliko je nešto zgriješio, nema zaposlenja. Nikakvog. Ali, može se kandidirati za župana, gradonačelnika ili, možda, nekog načelnika. To je ta nulta tolerancija na korupciju u Hrvatskoj! Može se voditi sudski spor zbog kaznenog dijela korupcije, i možeš računati da ćeš ponovno biti na najvišim pozicijama vlasti. S koje ćeš voditi politiku kontinuiteta! Ukoliko si ukrao bicikl, možda parfem ili kruh, a vodi se kazneni sudski postupak, ne možeš se zaposliti. Baš nigdje gdje se traži potvrda. To je ta divna jednakost. Možeš, usprkos potencijalnoj korupciji, i daje upravljati milijunima, ali ne možeš raditi za mizeriju.

A što je s prijaviteljima korupcije?

„Borba protiv korupcije zahtijeva sveobuhvatni pristup koji uključuje sve državne institucije, civilno društvo, ali i građane, uz čiju edukaciju o posljedicama korupcije i poticanju na aktivno sudjelovanje u borbi protiv korupcije možemo stvoriti okruženje u kojem prevladava integritet, transparentnost i odgovornost“. To, nama građanima, poručuju iz Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije promovirajući svoj projekt „Pokreni promjenu – prijavi korupciju“. Poručuju nam da nas, građane, treba educirati o posljedicama korupcije i potaknuti nas na aktivno sudjelovanje u borbi protiv korupcije. Kojeg li apsurda! Pa mi, građani, najbolje znamo što su posljedice korupcije i kako završe oni koji se aktivno uključe u borbu protiv nje. U borbu za javno i opće dobro.

Hrabrost ili glupost?

Angažiranost i hrabrost prijavitelja nepravilnosti „zviždača“ od velike je važnosti u društvenome kontekstu i neophodna za borbu protiv korupcije. To je neoboriva istina. Međutim.

Hrvatska ima mnogo prijavitelja nepravilnosti „zviždača“ koji su manje ili uopće nisu poznati javnosti, premda raznih, javnosti poznatih, korupcijskih afera ne manjka. Što je svim prijaviteljima korupcije zajedničko, i onima poznatima i onima za koje javnost nije čula? Gotovo svi su kažnjeni, proglašeni gubitnicima – zbog svog poštenja. Zbog svoje svjesnosti o posljedicama korupcije za društvo. Zbog svoje angažiranosti i hrabrosti. Gotovo svi su oni ostali bez zaposlenja, bez primanja, ugrožene egzistencije, opterećeni s dugotrajnim i neizvjesnim sudskim sporovima, marginalizirani i od javnosti zaboravljeni. Prepušteni sami sebi.

Društvo s nultom ili potpunom tolerancijom korupcije?

Da, sigurni smo da građanima nije problem prijaviti korupciju, ali je problem što ih sustav, koji bi to trebao, ne štiti. I tu je neophodno pokrenuti promjenu. Promjenu koju promovira Ministarstvo. Za promjenu bilo bi potrebno, u potpunosti, zaštititi „zviždače“, a ne počinitelje korupcije. Ako se već počinitelji korupcijskih djela mogu štititi presumpcijom nevinosti, potrebno je da društvo nađe način kako doista zaštititi prijavitelje te iste korupcije. Do tada nismo društvo s nultom već s potpunom tolerancijom na korupciju.