Pokretači energetskog siromaštva u EU

Energetsko siromaštvo u Europskoj uniji nastavlja rasti, a dodatno je pogoršano ratom u Ukrajini i inflacijom.

Cijene energije i ovisnost o uvozu značajni su čimbenici koji pridonose širenju energetskog siromaštva u Europskoj uniji, piše autorica Eugenia Ramona Mara u časopisu Economic Analysis and Policy.

Ističe da iako se “energetsko siromaštvo danas sve češće pojavljuje u političkom diskursu i predstavlja značajno pitanje na političkom dnevnom redu Europske unije, izostaju bitni koraci za njegovo smanjenje”. Štoviše, nastavlja autorica, “nedavni vojni sukobi imaju tendenciju pojačavanja utjecaja energetskog siromaštva, a rješenja koja se mogu suprotstaviti dugoročnim učincima ove negativne pojave i dalje su potrebna”.

Energetsko siromaštvo je složen koncept koji uključuje pristup energiji, nemogućnost plaćanja računa za energiju pa sve do hladnoće/vrućine ili gladi. Dakle, različito utječe na dobrobit građana: neki ljudi ne mogu zagrijati svoje domove zimi, a drugi ne mogu rashladiti svoje domove ljeti, navodi Mara.

Prema najnovijim podacima Eurostata, 10,6 posto europskog stanovništva nije moglo održavati odgovarajuću toplinu u svojim domovima 2023. godine. To predstavlja porast u odnosu na 2022. godinu i 9,3 posto. Rast postaje posebno vidljiv ako uzmemo u obzir da je broj neadekvatno zagrijanih europskih domova 2021. iznosio 6,9 posto.

Autorica zaključuje kako “ovi trendovi sugeriraju da će uskoro biti potrebne učinkovitije intervencije za ublažavanje štetnih učinaka i proliferacije energetskog siromaštva. Za rješavanje ovog problema potrebno je razumjeti njegove glavne pokretače i prilagoditi mjere u skladu s tim”.

Rezultati i implikacije politike

Povećanje cijena plina dugoročno će dovesti do većeg energetskog siromaštva. Najveći koeficijent ovog kriterija zabilježen je u tzv. nordijskom i kontinentalnom modelu socijalne države, a slijede ga mediteranske zemlje. Mara zaključuje da iz ovoga “možemo ustvrditi da su ti modeli socijalne države najviše pogođeni povećanjem cijena plina” i da se zbog toga “moraju suočiti s ogromnim energetskim siromaštvom”.

Što se tiče cijena električne energije, utjecaj na energetsko siromaštvo je beznačajan za EU27 i istočni model. Međutim, u slučaju nordijskog i kontinentalno-mediteranskog modela, cijena električne energije može smanjiti energetsko siromaštvo. Autorica zaključuje da su u svim modelima socijalne države troškovi plina dugoročni katalizator energetskog siromaštva i dodaje:

“Glavni nalazi ove studije otkrivaju značajne razlike u determinantama energetskog siromaštva između zemalja Europske unije, a to implicira prilagođene odluke za svaki model socijalne skrbi. Regionalna heterogenost pokretača energetskog siromaštva mora se uzeti u obzir u budućim političkim opcijama EU-a za postizanje sedmog cilja održivog razvoja (SDG)”.

Primarni cilj politike EU-a mora biti smanjiti te razlike između modela države blagostanja i zaštititi ranjive potrošače kroz zakonodavne mjere poduzete na razini EU-a, a ne samo na nacionalnoj razini, smatra Mara. Energetsko siromaštvo mora se promatrati kao nacionalni problem i problem na razini EU-a. Kako bi se suzbio ovaj fenomen, nužno je provesti neke ključne mjere: provedbu zakonodavnih radnji i izdvajanje znatnih sredstava.

“I na nacionalnoj razini i na razini EU-a ključno je izdvajanje značajnih financijskih sredstava za potporu razvoju obnovljivih izvora energije kao što su solarna energija, energija vjetra i hidroelektrana”, zaključuje autorica.