Post izborni dan

Polako se sliježu dojmovi izbornog dana, a na površini ostaju izjave pojedinih političkih aktera, njihove reakcije i osvrti na izbornu pobjedu novog/starog Predsjednika. I više su nego interesantne izjave osoba prisutnih u izbornom stožeru gubitničkog kandidata, koje su za mišljenje upitali prisutni novinari.

U treptaju oka postali su viralni i ostat će zapamćeni po svojoj bizarnosti, da ne kažem nevjerojatnoj gluposti. Istovremeno Andrej Plenković uvjerava nas da ovo nije njegov poraz.

I on i mi dobro znamo da jest. Itekako znamo, ali to nije bitno onima koji participiraju u vlasti. Iako su njemu podređeni možda i više nego svjesni njegove samovlade i brojnih pogrešnih odluka, njihove sinekure, manje ili veće, unosnije ili manje unosne, bolje su nego vraćanje u anonimnost i prosjećnost. Preko svega će oni prijeći. Vlast je ipak slast! Gledali smo već mnogo puta do sada i naslušali se brojnih prognoza da je Plenkoviću kraj. Možda bi njegov politički kraj doista bio društveno koristan, ali onima na vlasti, društvena korist ionako nikada nije bila bitna.

Ego iznad svega

Andrej Plenković, u svojoj bitnosti, ipak nije mogao sakriti svoje razočaranje i šok izazvan lošim rezultatom njegovog kandidata. Nije smogao snage da nadvlada svoj razbuktali ego i pošalje čestitarske i pomirbene poruke svom antipodu, novom/starom Predsjedniku. Bilo bi to pristojno i u skladu s brojnim edukacijama iz područja komunikacije, odnosa i diplomacije koje je prošao. Pokazao bi svoju veličinu. Ovako je samo potvrdio da ga je lažan osjećaj moći i slast vlasti opila i oslijepila. Samo da mu otriježnjenje ne bude previše bolno. Pokazao je nedopustiv prezir i gađenje prema svim građanima, biračima i poslao poruku da su birači glupi, jer ne razumiju što čine, krivo su odlučili. Izjavom „Očito to ozbiljnom dijelu hrvatskih birača nije bitno. Oni misle da zbog njega imaju jeftiniju struju, plin, da im zbog njega rastu plaće. Percepcija i realnost su dvije različite kategorije“ , premijer Plenković podcijenio je i uvrijedio svakog glasača i pokazao da mu demokracija nije prioritet. On bi da bude kako ON želi. I nikako drugačije.

Nije ovo moj poraz – kaže Plenković

Jest. To je itekako poraz Andreja Plenkovića i njegove politike, politike odnosa prema građanima ove zemlje. To je poraz na više razina. Čini mi se da je najgori poraz na onoj ljudskoj razini, od koje bi sve ostalo trebalo proizlaziti. Ako netko u ovoj priči ne shvaća realnost situacije onda je to isključivo ON. No, to je njegov problem i problem onih koji mu ponizno i bez ikakvog prigovora služe.

Pobjednik uzima sve

A ponizno mu služe mnogi. Kako to uvijek biva, uz pobjednike se vežu svakakvi ljudi s različitim interesima. Sinoć smo imali prilike vidjeti tko i kakvi su se sve ljudi šetali po izbornom stožeru poraženog predsjedničkog kandidata. Čega je sve tamo bilo. Ako je već nedostajalo alkohola, botoksa je sigurno bilo u izobilju. Doduše, nisu se te gubitničke večeri lijepile novčanice po čelu ispraznih glava, nije se valjalo po tepihu, ali je nedostatak pameti itekako bio uočljiv. Prekrasno se društvo okupilo kako bi gromoglasnim pljeskom i uzvicima podrške proslavilo veličanstven knockout, uvjerljiv poraz, njihovog predsjedničkog kandidata. Bilo je tamo prisutnih dama kojih bi se, da ih sretnete u mračnoj ulici, na smrt prestrašili. Izobličenih i umjetnih lica skoro da liče na Jockera. Nisu se one istakle samo svojim upečatljivim izgledom i svojim izjavama nego i svojim šarenim životopisima. Jedan bolji od drugog. Prostorije pravosudnih institucija su im, očito, prirodno okruženje. Hrabre neke žene prijetile su, navodno, čak i Nikici Jelaviću, ne nogometašu. Stranačkim stožerom šetale su se i osobe s podebljim dosjeima, ali ne onim dosjeima s diplomama i potvrdama, nego presudama, sudskim odlukama, rješenjima i medicinskim dijagnozama. Te osobe, preko noći, postale su prave HDZ zvijezde svih portala. Nekim od prisutnih osoba priviđale su se i same sotone. Nevjerojatno je da se neki od tih poniznika čude što se u stožeru predsjedničkog pobjednika vijore brojne hrvatske zastave. Zar je i to imovina vladajućih i njihovo ekskluzivno pravo? Samo su oni jedini i pravi domoljubi? Pa dokle sve to ide, gdje je tome kraj?! I to od onih koji bi ujedinjavali, a ne razdvajali! U stvari, to je jedno krasno društvo, nema što. Čista slika i prilika hijerarhijsko uzlazne slike, sve do samog vrha. Skoro da je čovjeku krivo što nije dio ovog prekrasnog društva.

Ali, sva sreća da je sutra novi dan. I vratit ćemo se mi u našu grubu realnost, o kojoj imamo potpuno krivu percepciju. Jer to su ipak dvije različite kategorije. Barem tako tvrdi naš Premijer.