J.A.
U četvrtak popodne policija je privela pa pustila glavnu urednicu radija Rojc, Mirjanu Radulović i njenog supruga Branimira Slijepčevića. Privedeni su utemeljitelji i voditelji pulskog radija, a privedeni su zbog navodnog vrijeđanja službene osobe i ometanja u postupku privođenja. Nakon saslušanja su pušteni. Ovaj nemili incident dogodio se baš uoči Svjetskog dana radija. Glavni razlog privođenja bio je odbijanje Radulović da policiji preda svoju i osobne iskaznice zaposlenika radija.
Da apsurd bude veći upravo su oni zvali policiju i zatražili zaštitu zbog učestalih i dugogodišnjih problema koji rade maloljetnici Centra za pružanje usluga u zajednici. U Centru Rojc, gdje se nalaze prostorije Radio Rojca, maloljetni nasilnici učestalo rade nerede i štetu. Unatoč njihovom pozivu za zaštitu, policije je postupala prema žrtvi i to izuzetno grubo. Usput rečeno, Mirjana Radulović, nagrađivana je novinarka. Za svoj rad nagrađena je nagradom „Marija Jurić Zagorka“ za radijsko novinarstvo koju dodjeljuje Hrvatsko novinarsko društvo.
Privođenje u lisicama na rukama
Zbog brutalnog postupanja policije i stavljanja lisica na ruke novinarka Radulović molila je da je puste, jer joj nanose bol. Suprug Sljepčević pokušao joj je pomoći upozoravajući da ona ima ozbiljnih zdravstvenih problema. Unatoč molbama da je puste policija ju je privela u postaju. Slijepčević je također priveden zbog toga što je pokušao pomoći svojoj supruzi.
Ovaj slučaj postavlja brojna pitanja o postupanju policije prema građanima, osobito kada se traži zaštita. Kritičari ističu kako je ovo još jedan primjer pretjeranog postupanja policije prema osobama kojima bi, u teoriji, trebala biti pružena zaštita. Takvo postupanje, prema mišljenju mnogih, nije opravdano jer su Radulović i Siljepčević samo pokušali obratiti pažnju na nasilje koje se događa u njihovom okruženju.
Reagiralo je i Hrvatsko novinarsko društvo tražeći od policije jasno očitovanje o tome što je bio razlog brutalnog privođenja kolega.
Jednakiji od drugih
No, ovaj tekst nije tekst o pretjeranom i nerazumnom postupanju policije. Ovo je tekst o jednakijima od drugih. Ovdje je riječ o nejednakosti pred zakonom. Riječ o nedodirljivima.
Podsjećamo na slučaj varaždinskog župana Anđelka Stričaka, koji je, nakon što se u alkoholiziranom stanju posvađao, naguravao i potukao s gostom kafića, vrijeđao policijske službenike i odbio dati svoju osobnu iskaznicu. Policija je navela i da je vrijeđao policijske službenike te da je odbio predočiti osobnu iskaznicu, a za to je inače predviđena novčana kazna ili kazna zatvora od 30 dana. Stričak je dobio samo prekršajnu prijavu. Stričak je navodno prijetio i bolničkom osoblju. O svemu je neko vrijeme javnosti uporno lagao. Tako dugo dok nisu objavljene snimke nadzorne kamere i dok nije iscurio podatak da je bio itekako pijan. Stričak je, naime, član HDZ-a, što dovodi do pitanja – zbog čega on, zbog puno gore stvari nije priveden?
Na temelju tih dvojnih kriterija, postavlja se važno pitanje: Jesmo li zaista svi jednaki pred zakonom? Je li moguće da određene osobe, temeljem političke ili društvene moći, mogu izbjeći posljedice svojih postupaka?
Ovaj slučaj svakako baca svjetlo na šire društvene probleme, poput nejednakosti pred zakonom, političkog protekcionizma i selektivnog kažnjavanja. Dok se obični građani suočavaju s rigoroznim i često neosnovanim sankcijama, neki s visokim političkim statusom ostaju izvan dosega zakona. Zbog svega toga, javnost se ponovno pita: koliko ćemo još tolerirati skandale i nejednakost u društvu?
A.Karlovic
Knežević Magdalena
