Sa srcem za županiju… i s prstima u kutiji za listiće

Varaždin – županija u kojoj izbori imaju srce, ali ne i dušu.

U Varaždinskoj županiji održani su izbori za župana koji će se, čini se, pamtiti dulje nego što će mandat novog-starog župana potrajati – i to ne po demokratskoj zrelosti birača, nego po zbrajanju listića koje bi i računalo iz ’80-ih obavilo preciznije.

Ako ste tražili primjer kako izgleda demokracija na aparatima, ne morate dalje od Varaždinske županije. Tu se dogodilo nešto što bi u iole zdravoj državi bio razlog za politički potres, neovisnu istragu i ostavke – ali kod nas je to samo još jedan dan u uredu.

Ustavni sud – “neovisno” tijelo

Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske – institucija koja već odavno prestaje biti “neovisna” čim prijeđeš prvih sedam imena na popisu sudaca – odbacio je žalbu SDP-a Varaždinske županije, podnesenu zbog sumnji u ozbiljne nepravilnosti na izborima za župana. Ponavljamo: ozbiljne nepravilnosti. Ne govorimo o zaboravljenom pečatu, već o stvarima koje mirišu na organizira­nu izbornu prevaru.

Prema navodima iz žalbe i lokalnim svjedočanstvima, svjedočimo fenomenu u kojem su glasovi – slučajno ili ne – zbrajani na način koji neprijatelj demokracije ne bi bolje osmislio. Od višestrukog glasanja, zbrajanja pogrešnih listića, mogućeg glasanja osoba bez važećih dokumenata, pa sve do anegdote iz Visokog gdje su, navodno, “tražili da odnesu listić doma ženi da ispuni, jer se to oduvijek tako radilo”. Ljepota hrvatske demokracije – tradicija prije svega!

Ali tko bi se zamarao detaljima kad je sve ionako već odlučeno? Jer, kako to obično biva, volja birača prestaje biti sveta kad prijeti vlasti, a izborna pravila se tumače elastično – kao guma za žvakanje. Narod neka glasa, ali neka ne misli da će mu to išta značiti.

Gdje je nestao župan?

A župan? Novi-stari Anđelko Stričak? Nestao iz javnosti, nešto ga nema ovih dana. Zahvalio biračima i nestao. Prije izbora, pojavljivao se i po seoskim kokošinjcima, ako je tamo bilo dvoje potencijalnih birača i kamera. Naslikavao se, i više nego pretjerano, s djecom, s učiteljima, asfaltiranim i neasfaltiranim cestama – što god treba. Danas, kad bi trebao pojasniti kako je uopće moguće da postoji ovoliko sumnji u regularnost izbora – nigdje ga nema. Osim, naravno, sramežljivog pojavljivanja na fešti umirovljenika, gdje kritična pitanja ne stanu u program. Na konferenciju za medije poslao svoje pionire. One koje je zadužio poklonjenim funkcijama i utjecajem. Pa su oni, elokventni kakvi jesu, narodu objasnili što je na stvari. Stričakova prednost od 96 glasova, provjerom samo malog i neznačajnog broja biračkih mjesta, istopila se na 19 glasova prednosti. Što bi tek bilo da pravosudna tjela brinu o zakonitosti i da je štite? Što bi bilo da su donijeli jedinu pravu odluku i naložili da se ponovno prebroje sva biračka mjesta i izvrši kontrola? Bi li i tada rezultat bio u korist A. Strička? Po logici stvari, teško. Ali, koga briga. To ionako nije tema.

Sa srcem za županiju

No, ne zaboravimo: sve to “sa srcem za županiju”. To je bio slogan. Iskreno, uzevši u obzir sve što se događa, bilo bi poštenije da je glasio: “Sa srcem, ali bez trunke obraza.”

Ustavni sud? Više se nitko ni ne pretvara da je to tijelo neovisno. Većinu u njemu neformalno se već godinama naziva HDZ-ovim produženim prstom, i ne bez razloga. Ovaj slučaj to samo potvrđuje. Kad je trebalo presuditi protiv interesa vladajućih – nisu ni trepnuli. Sve je, po njima, bilo čisto. Čisto kao kaljuža.

Stričak ostaje župan

I što sad? Ništa. Stričak ostaje župan. U četiri godine učvrstit će svoju mrežu do razine da mu na idućim izborima neće ni trebati protukandidat – dovoljan će biti dobar kalkulator i lojalni birački odbor. Jer zašto gubiti vrijeme na kampanju kad sustav radi za tebe?

Građani će šutjeti, institucije kimati, a mi ćemo se i dalje praviti da živimo u demokraciji. Jer to, eto, lijepo zvuči. Jer nas guraju u OECD, jer volimo briselske pohvale, jer treba upakirati ovu farsu da izgleda kao uređena država.

Ali realnost? U Varaždinu su ljudi izišli na izbore vjerujući da će njihov glas nešto značiti. I onda su im ga – možda – prebrojali pogrešno. Ili su ga dodali drugome. Ili su ga izgubili. Ili su ga jednostavno zanemarili. Jer mogu.

Pa vi glasajte i dalje. Demokracija, rekli bi. Samo pazite – u ovoj zemlji, nije važno kako glasate, nego tko broji.