Srame li se naši lokalni dužnosnici svojih plaća?

Plaće dužnosnika uvijek su bile osjetljiva tema, pogotovo kada se dotiču lokalnih razina vlasti, jer to su ljudi koje znamo. Znamo tko su i što su i što bi bili da nisu aktivni u politici koja je, i više je nego svima jasno, postala vrlo lukrativan posao.

Ovih je dana postalo javno da primanja dužnosnika u Varaždinskoj županiji dosežu i do 4.500 eura mjesečno. Naravno da to izaziva rasprave javnosti o opravdanosti tih iznosa, a reakcije samih dužnosnika, bespotrebna opravdanja i pojašnjenja, daju naslutiti određenu nelagodu ili čak sram zbog tih brojki.

Osobni podaci ili javna odgovornost?

Neki dužnosnici su se odlučili braniti od kritika navodeći da su njihova neto primanja osobni podaci, zaštićeni Zakonom o zaštiti osobnih podataka (GDPR). Međutim, paradoks je očit jer prema zakonima o sukobu interesa, ti isti dužnosnici dužni su unositi svoja primanja i druge imovinske podatke u javno dostupne imovinske kartice. Stoga se nameće pitanje: ako je njihova neto plaća osobni podatak, zašto je obavezno javno objavljivanje imovinskih kartica u kojima se ona navodi? Čini se da ova strategija prikrivanja iza GDPR-a nije toliko zaštita privatnosti koliko pokušaj izbjegavanja javne kritike. Ovdje je važno spomenuti da su upravo javno objavljeni podaci o plaćama razotkrili mnoge nelogičnosti i nesrazmjere u visini primanja i prijavljene imovine nekih od osoba s hrvatske političke scene. Zbog toga razotkrivene su mnoge zloupotrebe i pokrenuti postupci.

“Nismo mi to odlučili”

Lokalni dužnosnici u obrani visine svojih primanja ističu da nisu osobno odgovorni za određivanje svojih naknada, već da su one rezultat zakonskih i administrativnih odluka donesenih na višim razinama vlasti. Ipak, takvo objašnjenje ne smanjuje osjećaj nepravde koji vlada među građanima, mnogi od njih zarađuju znatno manje iako imaju visoku razinu obrazovanja i stručnosti. U privatnom sektoru, posebice u manjim zajednicama kao što je Varaždinska županija, visoka primanja su rijetkost.

Sram zbog visine primanja?

Dok neki dužnosnici izbjegavaju otvorene rasprave o svojim plaćama, postoji jasan osjećaj nelagode u njihovim izjavama. U zemlji u kojoj je prosječna plaća znatno niža, a mnogi se bore s osnovnim životnim troškovima, ovakve plaće neizbježno izazivaju ogorčenje. Postavlja se pitanje: osjećaju li se dužnosnici nelagodno zbog svojih primanja jer su svjesni da bi u svojim karijerama izvan politike zarađivali znatno manje?

Nedavno povećanje plaća visokih dužnosnika za 83,45 posto, koje je rezultiralo bruto osnovicom od 947,18 eura, te povećanjem plaća predsjednicima Republike, Vlade i Sabora za oko 70 posto, potaknulo je debatu o tome jesu li političke pozicije postale primarno sredstvo za ostvarivanje financijske stabilnosti umjesto služenja javnom dobru.

Plaće političara u Hrvatskoj izazivaju sve veću zabrinutost javnosti zbog percepcije rastuće nejednakosti, postale su simbol sve veće nejednakosti. Ovaj trend stavlja u pitanje temeljne vrijednosti javne službe i potiče razmišljanje o potrebi reforme sustava plaća kako bi se osigurala pravednost i transparentnost. Ovo otvara širu raspravu o tome je li politika u Hrvatskoj postala siguran put ka financijskoj sigurnosti, a ne javnoj službi.