Talijanski tužitelji otkrivaju mračne detalje snajperskog safarija u Sarajevu

Talijansko tužiteljstvo otvorilo je istragu o jednom od najmorbidnijih fenomena opsade Sarajeva javlja Net.hr: tzv. snajperskom safariju, praksi u kojoj su strani državljani plaćali da pucaju na civile s položaja vojske bosanskih Srba.

Prema kaznenoj prijavi koju je podnio talijanski novinar Ezio Gavazzeni, skupine iz Italije, ali i iz Španjolske, Francuske, Kanade i SAD-a, dolazile su u opkoljeni grad kako bi “iz zabave” ubijale Sarajlije. Gavazzeni tvrdi da je talijanskim vlastima dostavio konkretna imena, a istraga bi trebala rasvijetliti mrežu organizatora, putovanja i plaćanja.

Cjenik smrti

Obavještajac Armije BiH Edin Subašić svjedoči da je postojao cjenik: određena suma za odraslu osobu, trudnicu ili ženu, dok je cijena za djecu bila znatno viša. “Posebna i mnogo veća cijena bila je za djecu jer su obično bila s majkama. Kada ubiju dijete, ubili su i majku – jer život majke bez djeteta postaje beznačajan”, opisao je Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece.

Morbidni fenomen je prvi put šire dokumentiran u slovenskom filmu Sarajevo safari redatelja Mirana Županiča. Ondje je bivši slovenski obavještajac potvrdio da je osobno svjedočio pucnjevima stranaca na civile. “Ako pogodi dijete, to je užas. To je bilo grozno”, čuje se u filmu.

Talijanski tužitelji najavili su da će zatražiti spise Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju. Prema medijima, cijene koje su plaćali strani snajperisti usporedive su s današnjom vrijednošću trosobnog stana u Milanu. Istraga je ušla u fazu u kojoj se više ne govori o “NN počiniteljima” – već su identificirana imena nekih izvršitelja.

Opsada Sarajeva (1992.–1996.) odnijela je više od 11.000 života, među kojima 1.600 djece. Fenomen “lova na ljude” dodatno produbljuje sliku brutalnosti rata i otvara pitanje međunarodne odgovornosti za zločine koji su do sada ostali u sjeni.

Istraga u Milanu mogla bi po prvi put pravno rasvijetliti praksu koja je do sada bila poznata tek kroz svjedočanstva i dokumentarne zapise. Za obitelji žrtava, to je prilika da se nakon desetljeća šutnje barem dio istine iznese pred sud.