Tko je „krtica“?

Sve je izglednije, a o tome govore i mnogi eminentni hrvatski pravni stručnjaci, da je negdje procurila informacija da se EPPO sprema u hapšenja te se USKOK požurio kako bi preduhitrio i onemogućio rad institucije na koju se ne može utjecati. S velikom sigurnošću mogli bi tvrditi i da EPPO nije želio informacije o provođenju izvida podijeliti s DORHom, jer im naprosto ne vjeruju. Tako da sada svjedočimo dijametralno suprotnim izjavama Glavnog državnog odvjetnika Turudića i tužitelja iz EPPOa, vezano uz nadležnost. Jedan od delegiranih tužitelja iz Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu, Tomislav Kamber, izjavio je da su oni postupali u skladu s ovlastima iz Uredbe koja ima nadnacionalnu snagu i da sukob nadležnosti ne postoji. Dok s druge strane Ivan Turudić ističe da EPPO nije postupao po Uredbi i daje nam naslutiti da je predmet u nadležnosti DORHa, a upravo će on odlučivati o nadležnosti.

Veljko Miljević, poznati hrvatski odvjetnik, izjavio je da je Ustavom definirano da svi međunarodni propisi koji su ratificirani u RH postaju dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi su gotovo iznad zakona.

Biti će interesantno vidjeti kakvu će odluku o nadležnosti donijeti Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić.

Pravna drama

Možda hapšenje od strane USKOKa i brzopotezno smjenjivanje ministra zdravstva Beroša  ukazuje upravo na pokušaj prikrivanja korupcije ili pokušaj kontrole štete.

Tako je posljednjih dana u Hrvatskoj, pravo postalo poprište sukoba, nesuglasica i opasnih insinuacija. Iako se čini da je politička scena preplavljena krizama, iza kulisa odvija se prava drama – sukobi unutar pravosudnih institucija, borbe za prevlast među tijelima koja bi trebala jamčiti vladavinu prava, a sve vezano uz najnoviji skandal uhićenja ministra zdravstva Vilija Beroša.

Kulminirao je i zabrinjavajući trend pokušaja blokiranja istraga koje vodi Europsko tužiteljsko povjerenstvo (EPPO). Sukobe, zamjeranja načinu postupanja, pa i pitanja nužnosti postojanja te institucije u Hrvatskoj započeli su premijer Plenković i Ivan Turudić. I dok borba za nadležnost između EPPO-a i DORH-a postaje sve očiglednija, istovremeno se šire i špekulacije o tome tko sve u pozadini vuče konce hrvatskog pravnog sustava.

Tko su stvarni moćnici?

Prema nekim izvorima, institucije koje bi trebale biti ključne u borbi protiv korupcije u Hrvatskoj suočavaju se s ozbiljnim unutarnjim prijetnjama. Na čelu tih prijetnji spominje se tužitelj Ivan Turudić, koji je uoči njegovog imenovanja za glavnog državnog odvjetnika bio predmet brojnih kritika zbog sumnji u njegovu neovisnost i moralne kvalifikacije. Optužbe na račun Turudića da je postavljen s ciljem da štiti visokopozicionirane političare i kriminalce ne prestaju. Tijekom medijskih istupa, Turudić je nastojao minimizirati i umanjiti nadležnost EPPO-a, tvrdeći da postoji sukob u nadležnostima, iako je jasno da prema EU zakonodavstvu, EPPO ima prioritet u slučajevima koji uključuju europske interese i sredstva. Ovo nije prvi puta da visoki hrvatski dužnosnici, uključujući premijera Andreja Plenkovića, pozivaju da se predmeti preuzmu u nadležnost DORH-a, a EPPO isključi iz postupaka.

Brzi obrati i smjene

Nedavno smjenjivanje ministra zdravstva Vilija Beroša izazvalo je mnoštvo spekulacija. Iako je Uskok pokrenuo istragu mnogi analitičari smatraju da bi ovo moglo biti samo pokušaj da se prikrije daljnje umiješanosti u koruptivne radnje, ili barem da se smanji politička šteta prije nego što izađe na vidjelo cijeli lanac odgovornosti.

Iako neki, poput ekonomista Ljube Jurčića, tvrde da je Beroš samo figura koja nije bila ključna za upravljanje operacijama, očito je da iza svakog velikog proračuna stoje osobe koje nisu samo političari, nego i kontroverzni poduzetnici s ogromnim utjecajem na tržište, posebno u sektoru zdravstva. Takvi ljudi, kao što je Saša Pozder, već su godinama aktivni u nabavci medicinske opreme, i to ne samo u Hrvatskoj.

Vladavina prava ili “mafija” na vlasti?

Petrači nisu u Hrvatskoj? Ne zna se gdje su. Bilo bi interesantno vidjeti kada su otišli iz Hrvatske. Ukoliko su otišli neposredno prije hapšenja neće li to biti jasan dokaz da informacije cure i da nam državu vode kontroverzni poduzetnici, da je Turudić postavljen da sve to stavlja pod tepih i svim snagama štiti? Ako su informacije koje proizlaze iz javnosti dostupnih poruka točne to govori o povezanosti političkih i poslovnih interesa te se nameče pitanje – tko zapravo upravlja ovom zemljom? Ako su visoki dužnosnici, poput Beroša, samo mali kotačići u velikoj igri, može li se govoriti o stvarnoj vladavini prava?

Postavlja se pitanje hoće li hrvatska opozicija, koja se često doživljava bezidejnom i impotentnom, na kraju odlučiti poduzeti korake za smjenu ove Vlade, pozivajući narod na prosvjede i tražeći nove izbore. Gdje su branitelji? Jesu li za tu i takvu državu ginuli? U državama u kojima je barem donekle uspostavljena vladavina prava ljudi bi već odavno bili na ulicama sa zahtjevom da Vlada odstupi. Nije za očekivati i gotovo smo sigurni da nitko u ovoj zemlji ne vjeruje da bi jedinstvo Vlade bilo uzdrmano zbog uskrate potpore od strane koalicijskih partnera. Mlinarić Ćipe, Josip Dabro ili Ivan Šipić sigurno je neće uskratiti, jer oni nigdje u Svemiru, osim u Hrvatskoj, ne mogu biti bilo kakav ozbiljniji faktor, a kamoli ministri.

Koji su sljedeći koraci?

S obzirom na trenutačnu situaciju, jasno je da sukobi u pravosudnim institucijama neće stati. EPPO i DORH suočit će se s daljnjim izazovima u borbi za nadležnost, dok politička scena u Hrvatskoj i dalje stagnira. Za sada, čini se da će hrvatski građani i dalje biti prepušteni neizvjesnosti, bez jasnog odgovora na pitanje tko zapravo upravlja ovom zemljom – mafija, kontroverzni poduzetnici, ili ipak institucije koje bi trebale štititi zakon i red.

Hrvatska će stoga morati odlučiti hoće li se, poput mnogih drugih država u svijetu, okrenuti od korupcije i povratiti vladavinu prava, ili će ostati u limbu gdje se veliki igrači igraju sa sudbinama običnih ljudi, dok politička elita i dalje štiti svoje pozicije.