Tradicija pod lupom – je li u redu dijeliti vjernike po novčanicima?

Blagoslov kuća, stoljetna hrvatska tradicija, ove je godine ponovno izazvala brojne reakcije. Razlog tome je slučaj jednog svećenika  iz Virovitičko podravske županije koji je, prema tvrdnjama vjernika, podijelio svoje župljane u skupine ovisno o njihovim primanjima, sugerirajući različite iznose za dobrovoljne priloge. Ovaj događaj potaknuo je raspravu o granicama tradicije i vjere, te o tome je li opravdano dijeliti vjernike na temelju materijalnog statusa.

Crkva danas kakve je, je klasičan primjer nejednakosti među spolovima i među vjernicima. Tako se recimo na konzistoriju papa slobodno izabiru muškarci koji su barem u redu prezbiterata i koji se izrazito odlikuju naukom, ćudoređem, pobožnošću i razboritošću u radu. Žena nema. Rastavu crkvenog braka ne možete dobiti, osim ako niste Marko Perković (Thomson), tada može. Pjevač je tada smatrao da je Bog uslišio njegove molitve nakon što je u tajnom braku živio nevjenčano i financijski izdašno ‘donirao’ nekog unutar Crkve. Thompson se u međuvremenu dok Crkva nije procijenila da je ‘donacija’ dovoljno oženio pred matičarom i dobio dvoje djece. Najveća mu je želja, kao ‘pravom’ vjerniku, bila svoj brak ozakoniti i u crkvi. Da bi mogao završiti u Raju nebeskom.

Službeni stav Katoličke Crkve o dobrovoljnim prilozima

Katolička Crkva dakako potiče svoje vjernike na ‘dobrovoljne priloge’, koji to često i nisu ali se tako vode službeno. Crkva naglašava da su oni izraz zahvalnosti za primljena Božja dobra i znak sudjelovanja u životu Crkve. Bitno je naglasiti da su prilozi službeno uvijek dobrovoljni i da nitko ne bi trebao osjećati pritisak da daje.

Crkva uči, bar je nekad učila, da su prilozi način na koji vjernici sudjeluju u izgradnji zajednice, pomažući u održavanju crkvenih objekata, financiranju pastoralnih aktivnosti i pomaganju potrebitima. Međutim, nikada se ne smije postavljati uvjet da se netko mora financijski izdržavati kako bi bio dobar vjernik ili primio sakramente.

Što se tiče podjele vjernika na temelju njihovih priloga, Crkva jasno u javnosti službeno protivi takvoj praksi. Svi su vjernici jednaki u očima Božjim, bez obzira na njihovo materijalno stanje. Crkva ne smije nikoga diskriminirati niti stvarati podjele među vjernicima. Bar ne službeno, što se u stvari događa znamo i sami. Tko ima više moći i novaca ‘bliži je Bogu’ odnosno sjedi u prvim redovima na misama u kojima je ‘važno’ biti vidljiv.

Ovaj događaj ponovno je otvorio pitanje o odnosu religije i novca, te o tome kako tradicija treba evoluirati u suvremenom društvu. Važno je naglasiti da većina svećenika obavlja blagoslov kuća s poštovanjem i bez ikakvih materijalnih očekivanja, no ovaj slučaj pokazuje da je potrebna otvorena rasprava o tome kako očuvati vrijednosti tradicije, a istovremeno poštovati različite materijalne.

Zašto naš ministar financija ili guverner Hrvatske narodne banke nije svećenik ili kardinal?

Zamislite da Andrej Plenković postavi za ministra financija kardinala. Sasvim sigurno bi tada Hrvatskoj krenulo na bolje. A nitko ga ne bi mogao ni uhapsiti nakon što ga otkriju s prstima u pekmezu, oni odgovaraju samo Svevišnjem, Kozmičkom Apsolutu koji objedinjuje sve Bogove i čitav Svemir u jednu cjelinu. Rijetko, ali dogodi se ponekad, i samom Papi. Čak bi kako čujemo bilo dobro i da su svi naši ministri svećenici. DORH bi nakon toga mogli ukinuti, to bi bila ušteda za proračun.

Na konferenciji se tako pod naslovom »Zagreb financijski forum« početkom studenoga okupila se krema hrvatske financijske industrije: guverner Hrvatske narodne banke, direktori najvećih banaka u Hrvatskoj, državni tajnik Ministarstva financija itd. Majka jedne od najvećih banaka u Hrvatskoj poslala je svojega vodećega makroekonomskoga analitičara, Talijana, ne bi li auditoriju predstavio ekonomske prognoze za sljedeću, 2025. godinu. Crkvu nisu pitali ništa, a možda su trebali. Ipak se tamo vrti najveća lova, a sve bez poreza.