A.Karlovic
Nedavna Facebook objava navodnog profila BadBlue Boysa iz Vukovara ponovno je pokrenula burne reakcije u javnosti, osvrčući se na osjetljivu temu izložbe koja se, prema autoru, dotiče srpskih heroja iz prošlosti. Objava, koja je brzo postala viralna, otkriva duboke podjele i neriješene traume u vezi s prošlošću, ali i sadašnjim političkim i društvenim izazovima u Hrvatskoj, posebno u Vukovaru gradu heroju koji su dragovoljci iz Srbije uz pomoć JNA sravnali sa zemljom. Na koje su oduševljene hrabre srpkinje kad su im muževi na tenkovima išli ratovati u Hrvatsku bacale cvijeće.
Autor objave postavlja retorička pitanja poput “Čemu takva izložba u Vukovaru baš sad?” i ističe kako se, prema njegovu mišljenju, sustavno zanemaruju hrvatski heroji iz Domovinskog rata, dok se istovremeno ističu figure iz starijih povijesnih razdoblja. Kroz niz “teško je…” parafraza, postavlja se dojam nelagode i razočaranja trenutnim stanjem u društvu.
U isto vrijeme na području Ovčare kod Vukovara i Starog Seleša u općini Antunovac u Osječko-baranjskoj županiji u ponedjeljak su pronađeni posmrtni ostaci najmanje po jedne osobe iz Domovinskoga rata, izvijestilo je danas Ministarstvo hrvatskih branitelja. Posmrtni ostaci osoba ubijenih od strane četničkih hordi i srpskih dragovoljaca koji su ciljano dolazili ubijati, rušiti, pljačkati i silovati na područje Republike Hrvatske uz podršku tadašnje JNA.
Posebno je značajan osvrt na demografske teme – autor spominje referendum iz 1991. godine, kada je 94,17% glasača podržalo samostalnost Hrvatske, da bi potom istaknuo zabrinutost zbog iseljavanja Hrvata i činjenice da “uspjeh” za neke predstavlja što više Hrvata izvan Hrvatske.
S druge strane, ovakve objave otkrivaju i koliko je još uvijek potrebno raditi na međusobnom razumijevanju i dijalogu. Za mnoge građane srpske nacionalnosti u Hrvatskoj, komemoracija vlastitih povijesnih ličnosti ne predstavlja provokaciju, već dio svog identiteta u okviru hrvatskog društva. Međutim s druge strane očito ciljani datum izložbe je kao prst u oko u vrijeme kada se u Hrvatskoj obilježava datum iživljavanja vojske JNA, srpskih dobrovoljaca i četnika koji su sustavno tijekom Domovinskog rata razarali ne samo Vukovar već Hrvatsku.
Spominjanje RSK-a i usporedbe s vladavine institucija dodatno pogoršava tenzije, sugerirajući neslaganje s odlukama vlasti. Ovo otvara pitanje: tko zapravo donosi odluke u vezi s kulturnim događanjima i kako uspostaviti dijalog koji će uvažavati sve stranke?
Na kraju, poruka “Neka živi Dinamo i majka Hrvatska” simbolički zaokružuje objavu, podsjećajući na snažan osjećaj navijača pripadnosti i domoljublja, ali istovremeno i na strah od gubitka svog nacionalnog identiteta za koji su mnogi članovi te skupine ginuli u Domovinskom ratu.
Ovakve objave, bez obzira na stajališta, pokazuju da Hrvatska i dalje prolazi kroz težak proces pomirenja s prošlošću. Dok se jedni osjećaju ugroženo, drugi traže priznanje. Rješenje možda leži u međusobnom poštovanju, dijalogu i nastojanju da se grade mostovi, a ne zidovi sjećanja.
