Zašto ljudi poput Dragana Primorca javno govore lako provjerljive laži?

U eri informacija, gdje je istina naizgled dostupnija nego ikad, svjedočimo paradoksalnom fenomenu: javnom iznošenju lako provjerljivih laži. Političari, znanstvenici, javne osobe, pa čak i obični ljudi, nerijetko iznose tvrdnje koje se lako mogu demantirati provjerom činjenica. Što je uzrok ove, na prvi pogled, neracionalne pojave? Zašto, na primjer, predsjednički kandidat Dragan Primorac, znanstvenik, riskira svoj ugled spuštajući se na razinu jednog Šeksa, Zdravka Mamića ili Ive Sanadera iznoseći informacije koje bi se uskoro mogle pokazati kao pogrešne?

Pitanje je li i drugi znanstvenici koriste neistinite tvrdnje kako bi privukli pažnju javnosti je široko i složeno. Ne postoji jednostavan odgovor, jer znanstvena zajednica obuhvaća širok spektar pojedinaca s različitim motivima i etičkim standardima. Važno je razlikovati između namjernog širenja neistina s ciljem obmane javnosti i pogrešaka koje se mogu dogoditi u znanstvenom radu. Također, važno je temeljiti raspravu na provjerenim informacijama i konkretnim primjerima. Dragan Primorac je priznati znanstvenik s brojnim postignućima, no ispalo je da laže. Zašto Dragan Primorac kao predsjednički kandidat HDZ-a laže? Je li to zarazno u HDZ-u?

Put od znanstvenika do političara koji ne govori uvijek istinu može biti popločan dobrim namjerama, ali ponekad i skliskim izjavama. U svijetu gdje je politika često više umjetnost nego znanost, neki znanstvenici se mogu naći u labirintu retorike gdje činjenice postaju varljive kao Schrödingerova mačka – istovremeno prisutne i odsutne.

Motivacija iza laži

Stručnjaci iz područja psihologije i komunikologije otkrivaju motive iza fenomena “post-istine”nude nekoliko mogućih objašnjenja:

Manipulacija i propaganda: Laži se koriste kao sredstvo manipulacije javnim mnijenjem. Ponavljanjem neistina, čak i ako su lako provjerljive, cilj je stvoriti alternativnu stvarnost i utjecati na stavove i ponašanje ljudi.
Potvrda vlastitih uvjerenja: Ljudi su skloni tražiti informacije koje potvrđuju njihova postojeća uvjerenja, a ignorirati one koje im proturječe. Iznošenje laži koje se uklapaju u vlastiti svjetonazor služi kao oblik samo-potvrđivanja.
Želja za pažnjom: U svijetu prezasićenom informacijama, šokantne i kontroverzne izjave, čak i ako su lažne, mogu privući pažnju javnosti.
Nedostatak kritičkog mišljenja: Mnogi ljudi nemaju razvijene vještine kritičkog mišljenja i procjene informacija. Lakše je prihvatiti neistinitu informaciju ako se uklapa u pojednostavljenu sliku svijeta.

Posljedice “post-istine”

Širenje lako provjerljivih laži ima ozbiljne posljedice za društvo:

Erozija povjerenja, gubitak povjerenja u institucije, medije i stručnjake. Iako je Dragan Primorac kod ljudi koji nemaju razvijene vještine kritičkog mišljenja kao recimo možda jedan prosječni glasač HDZ-a stvorio dojam da su njihovi snovi o konkurentskom kandidatu realni i stvarni s druge je strane kod većine stanovništva ispao lažac što će teško ‘isprati’ sa svog imena čak i na znanstvenom polju.

Iznoseći cijeli niz neistinitih tvrdnji na N1 televiziji, Dragan Primorac produbljuje polarizaciju –  podjelu već podijeljenog društva. Stvaranje neke HDZ-ovske paralelne stvarnosti ima kako ispada za cilj dalje produbljivanje podjela u društvu. Donošenje loših odluka iznošenjem laži na televiziji i u javnosti predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac uzrokuje negativne posljedice za pojedince i društvo u cjelini.

Medijska borba protiv dezinformacija

Suzbijanje širenja laži zahtijeva zajednički napor svih medija, neovisno s koje strane kreveta silaze urednici nakon noćnog odmora. Nužno je raditi dalje na medijskoj pismenosti čitatelja i obrazovanju o kritičkom mišljenju i procjeni informacija. Informacije koje se iznose u medijima također je lako provjeriti, pa i to što smo u članku napisali da je Dragan Primorac kao znanstvenik i predsjednički kandidat HDZ-a lagao. A lagati se ne smije, ili su njega kad se školovao i za vrijeme studija učili suprotno?

Odgovornost javnih osoba, znanstvenika, kandidata za predsjednika Hrvatske mora biti prioritet, kao i sankcioniranje javnih osoba, posebno ako one dolaze iz političkih i znanstvenih krugova koje svjesno manipulativno šire dezinformacije. U svijetu kakav nas okružuje u kojem je istina pa čak i na Sudu, postala relativna, važno je razvijati kritičko mišljenje i aktivno se boriti protiv dezinformacija. Samo tako možemo osigurati da javni diskurs i članci na portalima budu utemeljeni na činjenicama, a ne na lažima poput onih koje je javno izgovorio predsjednički kandidat HDZ-a Dragan Primorac.