Aralsko more – od mora do pustinje

Izvještaj koji je pripremila Anadolu Agency za Svjetski dan močvarnih staništa (2. veljače), pod naslovom “Nekada jezero, sada pustinja”, detaljno opisuje karakteristike Aralskog jezera, uzroke njegovog isušivanja, njegov utjecaj na okoliš i mjere koje je uzbekistanska vlada poduzela kako bi ublažila katastrofu, piše Caspian Post.

Tijekom sovjetske ere, između 1960. i 1990. godine, regija je pretvorena u središte proizvodnje pamuka. Poljoprivredno navodnjavanje proširilo se s 4,5 milijuna na sedam milijuna hektara, značajno povećavajući potražnju za vodom i smanjujući dotok rijeka Syr Darya i Amu Darya, koje su nekoć održavale jezero.

Ovaj je problem javnosti postao posebno poznat nakon što su organizacije Anti-Slavery International i Environmental Justice Foundation prozvale firme poput Nikea, H&M-a i Zare zbog zabrinutosti oko upotrebe prisilnog dječjeg rada na uzbekistanskim poljima pamuka (napajanih Aralskim morem).

Konkretno, istraga je otkrila da je Beximco Textiles iz Bangladeša, dobavljač za Inditex (vlasnika Zare), koristio pamuk iz Uzbekistana. Neke od ovih kompanija prekinule su suradnju s dobavljačima pamuka iz Uzbekistana, Turkmenistana i Sirije zbog ovih optužbi, godinama kasnije.

Aralkum: najmlađa pustinja na svijetu

Prije industrijske eksploatacije Aralskog mora, npr. tamo 1960-ih, Amu Darja je davala 38,6 kubičnih kilometara vode godišnje, dok je Sir Darja osiguravala 14,5 kubičnih kilometara. No, veliki projekti navodnjavanja preusmjerili su većinu ove vode na polja pamuka, uzrokujući brzo smanjenje Aralskog jezera. Do ranih 2020-ih, površina jezera smanjila se gotovo devet puta, razina vode pala je tri puta, a obujam petnaest puta.

Godine 1960. Aralsko more se prostiralo na 68.000 četvornih kilometara, s volumenom vode od 1083 kubičnih kilometara. Duljina mu je iznosila 426 kilometara, širina 284 kilometra, a najdublja mu je točka dosezala 68 metara. Danas se površina jezera smanjila na 8000 četvornih kilometara, volumen vode mu je pao na 75 kubičnih kilometara, a najveća mu je dubina samo 20 metara. Jezero se i dalje povlači, s godišnjim gubitkom dubine od 80 do 110 centimetara.

Vode koje su se povukle podijelile su jezero na dva dijela, ostavljajući dio u Uzbekistanu, a drugi u Kazahstanu. Oko 300 otoka koji su nekoć bili napučeni oko jezera spojili su se s okolnim kopnom.

Kako se Aralsko more povlačilo, njegovo nekadašnje morsko dno – koje se prostire na više od četiri milijuna hektara – transformiralo se u pustinju Aralkum, koja se često naziva najmlađom pustinjom na svijetu. Svake godine pješčane oluje diljem središnje Azije nose otprilike 100 milijuna tona prašine pune soli, pogoršavajući ekološke uvjete. Znanstvenici izvještavaju da su tragovi ovih čestica prašine pronađeni u planinama Pamira, kod Hindukuša, gdje ubrzavaju topljenje ledenjaka.

Isušivanje jezera povećalo je eroziju tla i onečišćenje zraka, ugrožavajući zdravlje ljudi, životne uvjete i biološku raznolikost. Ekološka katastrofa utjecala je na egzistenciju gotovo tri milijuna ljudi u slijevu, pridonoseći širenju bolesti i sve većoj stopi smrtnosti dojenčadi.

U ribarskom gradu Muynaku, nekoć uspješnoj luci, poljoprivredna je zemlja jako salinizirana, a obala se povukla za više od 100 kilometara. Kao rezultat toga, poljoprivreda i ribarstvo su propali, prisiljavajući mnoge stanovnike da migriraju u potrazi za boljim prilikama, piše Caspian Post.

Napori za ublažavanje krize

Isušivanje Aralskog jezera uzrokovalo je procijenjenih 100 milijuna dolara godišnjih ekonomskih gubitaka. Regionalne vlade pokrenule su projekte pošumljavanja na izloženom morskom dnu kako bi ublažile učinke, s ciljem stabilizacije tla i smanjenja prašnih oluja.

Uzbekistan je intenzivirao napore u pošumljavanju, sadnjom vrsta otpornih na pustinje kao što su saxaul i tamarisk. Godine 2017. vlasti su pokrenule projekt “zelenog pojasa”, pokrivajući 70 kilometara isušenog dna jezera vegetacijom kako bi se spriječilo raspršivanje soli i prašine. Vlada ima za cilj pošumiti cijeli osušeni dio Aralskog jezera u roku od jednog desetljeća.

Prema Zafaru Eshankulovu, dužnosniku iz uzbekistanskog Ministarstva ekologije, zaštite okoliša i klimatskih promjena, oko dva milijuna hektara osušenog dna jezera – od 3,2 milijuna hektara koji pripadaju Uzbekistanu – već je pošumljeno. Naglasio je da su ti napori značajno smanjili širenje prašine u zraku i poboljšali lokalne ekološke uvjete.

Kriza na Aralskom jezeru ostaje jedna od najalarmantnijih svjetskih ekoloških katastrofa, prenose mediji izvještaj Anadolu Agency te zaključuju kako “stalni napori za ublažavanje negativnih utjecaja nude tračak nade za budućnost“.(Hina)