
“Vjerojatnije je da će siromašna djeca postati siromašni odrasli, ali manje u nekim zemljama u usporedbi s drugima”, ističu autori studije o postojanosti siromaštva u nekima od najrazvijenijih zemalja svijeta.
Skupina autora s Fakulteta za društvene i političke znanosti Sveučilišta u Milanu istražila je pitanje koliko siromaštvo u djetinjstvu utječe na siromaštvo u odrasloj dobi u SAD-u, Australiji, Danskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu.
Zachary Parolin, Rafael Pintro-Schmitt, Gøsta Esping-Andersen i Peter Fallesen objavili su rad u časopisu Nature Human Behaviour s pitanjem, kako se mjeri međugeneracijsko siromaštvo, u pet zemalja s vrlo visokim dohotkom, koje su mane postojećih mjerenja i kako to promijeniti. Njihov glavni zaključak je da siromaštvo u djetinjstvu povećava vjerojatnost siromaštva u odrasloj dobi.
Siromaštvo je pritom definirano kao dohodak nakon oporezivanja i transfera ispod 50 posto nacionalnog medijana ekvivalentnog dohotka kućanstva.

Mjerenje i rezultati postojanosti siromaštva
Koristeći podatke javnih uprava i one dobivenih iz anketa, u Sjedinjenim Američkim Državama, Australiji, Danskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, znanstvenici su pokazali postojanost međugeneracijskog siromaštva u svim ovim zemljama, ali u različitim omjerima. Mjerili su ga putem nekoliko faktora: obiteljsko podrijetlo, posredujući faktori (npr. obrazovanje, zaposlenje, obiteljska struktura u odrasloj dobi.), učinke osiguranja poreza i transfera i rezidualne kazne za siromaštvo.
Prethodna istraživanja fokusirala su se na druge elemente siromaštva pa su često davala proturječne rezultate. U talijanskom istraživanju u obzir su uzeti i gore nabrojani mehanizmi koji leže u osnovi međugeneracijske postojanosti siromaštva. Kao što možemo zaključiti iz gore navedenih nejasnih termina, većina ih se svodi na različite oblike oporezivanja i obrazovanja.
Rezultati studije pokazali su da je siromaštvo najtrajnije u SAD-u, odnosno da je ekonomska mobilnost najniža u SAD-u te iznosi 0,43. Znatno je bolja situacija u Australiji gdje isti faktor iznosi 0,21; zatim u UK – 0,16; u Njemačkoj – 0,15 te u Danskoj 0,08. U postotcima, rezultati pokazuju da je u SAD-u siromašno 18,6 posto djece te 17,9 posto mladih. U Ujedinjenom Kraljevstvu siromašne djece je 15,6 posto, a mladih 11,6. U Australiji je siromašno 10,3 posto djece i 9,2 posto mladih.
U Njemačkoj 4,7 posto djece i 9,8 posto mladih te u Danskoj 5,4 posto djece i 7,6 posto mladih. Zanimljiv je i podatak iz iste tablice o siromaštvu u odraslih osoba koje nisu bile siromašne u djetinjstvu. U SAD-u takvih je 9,9 posto ljudi, u UK 9,1, u Australiji 7,0 posto odraslih, u Njemačkoj 9,1 posto te u Danskoj 7,5 posto. Zanimljivo je da su ovi podaci slični u svim zemljama te možda naslućuju neke aspekte osiromašivanja koji nisu nužno ekonomske prirode (npr. ovisnosti, psihičke bolesti i dr.).

Uzrok siromaštva: porezne politike
Možda najzanimljiviji dio ovog istraživanja je odgovor autora na pitanje zašto je siromaštvo tako ustrajno u SAD-u, kada je iz pokazatelja drugih zemalja jasno da se radi o problemu na kojega se može utjecati. Autori kažu kako “nepovoljnost SAD-a nije kanalizirana kroz obiteljsko porijeklo, posrednike, utjecaje susjedstva ili rasnu ili etničku diskriminaciju”.
Umjesto toga, Sjedinjene Države imaju relativno slab učinak osiguranja poreza i prijenosa te strožu rezidualnu kaznu siromaštva (npr. manjak javno zagarantiranih socijalnih prava). Kada bi Sjedinjene Države usvojile učinke osiguranja poreza i transfera svojih zemalja usporedivih zemalja, međugeneracijska postojanost siromaštva mogla bi se smanjiti za više od jedne trećine.

Kako izaći iz siromaštva?
Autori ističu da je razlika njihove studije u odnosu na prethodne u tome što je ova fokusirana na pitanje kako izaći iz siromaštva. Zbog toga su, umjesto na ekonomski status roditelja, autori problematizirali ekonomsku mobilnost prema gore, odnosno kako institucionalno osiguravamo poboljšavanje ekonomskog statusa siromašne djece tokom odrastanja.
Rezultati su jasni: manje javno institucionalne i socijalne zaštite (privatizirane javne usluge poput zdravstva, obrazovanja i regresivni porezi), veće su šanse da ćete i u odrasloj dobi ostati siromašni. U zemljama sa snažnom socijalnom državom imate znatno bolje šanse za izvući se iz siromaštva tokom odrastanja. A uzroci su, prema ovim autorima: nepovoljne porezne politike. (Hina)
tekst se nastavlja nakon ove reklame
ZMAJ MARKETING: [email protected]