A.Karlovic
Četvrtak. Zagrebačka zaobilaznica. More nepropisne vožnje, bahatih preticanja, vrijeđanja i vožnje zaustavnom trakom. Dok se pošteni vozači muče u koloni, “putujući dnevni purgeri” se provlače kraj njih ZAUSTAVNOM TRAKOM, ignorirajući sva moguća i nemoguća prometna pravila.
I tako kako saznajem svaki dan. Gdje je policija? Zašto se to ne kažnjava? I zašto to funkcionira svugdje u svijetu – osim u Zagrebu?
Koridor se ostavlja kod svakog zastoja, vi kao vozač koji naiđe na zastoj ne znate zbog čega je zastoj nastao, da li “samo” zbog gužve i nedovoljno proširene prometnice ili zbog nesreće. Osim toga kad u gužvi čujete žurne službe micanjem tek kad ih uočite bitno ih usporavate što nekom – to usporavanje može značiti mnogo. Pa i to da li će ili neće preživjeti. Što kad Vatrogasci trebaju na intervenciju i moraju se “probijati” čekajući micanje vozila lijevo i desno? Požar ne čeka jer vi nemate prometne kulture.
“Svi to rade, zašto ne bih i ja?” – Kultura nepoštivanja pravila
Prometna kultura u Zagrebu je, ako još i postoji uopće, u slobodnom padu. Umjesto da se čeka u koloni stvarajući koridor Hitnim službama, mnogi vozači se provlače se zaustavnom trakom – iako je to strogo zabranjeno osim ako to nije posebno označeno kao dozvoljeno. Pretiču preko pune crte ugrožavajući sebe i druge. Guraju vas s prometnice ako se držite propisa. Jer “oni žure”, tako tvrde psujući vam sve po spisku. Vrijeđaju one koji se drže propisa, jer kao “usporavaju promet”, a njima se žuri više od onih koji čekaju u koloni.
Najgore od svega? Kad hitne službe prođu zaustavnom trakom, jer im se ne ostavlja obavezan zakonski koridor, obični vozači to shvaćaju kao zeleno svjetlo da i oni to rade.
Zašto policija ne reagira?
Pitanje od milijun eura: Gdje su prometne kontrole? Nedostatak kamera i radara – dok u Njemačkoj ili Austriji svaki prekršaj snimi automat, u Hrvatskoj se oslanjamo na rijetke policijske patrole. Reaktivni, a ne preventivni, pristup – policija često kažnjava tek nakon što se dogodi nesreća, umjesto da spriječi opasnu vožnju.
Nedostatak sankcija jedan je od razloga jer ljudi znaju da će im “proći” jer je šansa da će biti uhvaćeni minimalna. Kazne zanemarive.
Kako to da u drugim zemljama funkcionira?
U Njemačkoj, Švicarskoj ili čak Sloveniji promet teče glatko jer su kao prvo za takve prekršaje vrlo stroge kazne – prekršaji se ne toleriraju. Automatski nadzor prometa i kamere i senzori kažnjavaju preticanja preko pune, vožnju zaustavnom trakom itd.
Osim toga sama je prometna kultura poštivanja pravila dio svakodnevnice – ljudi ne riskiraju jer znaju da će platiti.
Kod nas? “Ma, tko će me vidjeti?”
Što se može promijeniti?
Ako želimo normalan promet, moramo uvesti strože kontrole i kamere na takvim mjestima svakodnevnih gužvi – da se prekršaji sustavno kažnjavaju. Po potrebi povećati kazne – da se ne isplati riskirati. Edukacijom promijeniti mentalitet prometnih neznalica – da ljudi shvate da pravila postoje zbog sigurnosti, a ne da ih se ignorira.
Dok god se ne počne stvarno kažnjavati, prometni kaos na zagrebačkoj zaobilaznici će ostati divlji zapad. Je li i vama dosta ovakvog stanja? Jeste li svjedočili sličnim situacijama? Podijelite svoja iskustva u komentarima!
