Zašto se Vukovar i dalje zakopava u ratne razloge?

U Vukovaru – Marijan Pavliček i službeno je nakon primopredaje vlasti postao gradonačelnik. Dosadašnji gradonačelnik Ivan Penava predao je tako upravljanje gradom čelniku Hrvatskih suverenista. Kampanju, ali i postizborno razdoblje u tom gradu – obilježile su međusobne optužbe.

Politički napadi kroz prizmu prošlosti

Vladajući zastupnik iz DP-a nedavno je pokrenuo kontroverznu temu optužujući novog gradonačelnika Vukovara da je “u vrijeme rata bio u Njemačkoj”. Problem?

Pa novoizabrani gradonačelnik je rođen 1980. godine, što znači da je u vrijeme Domovinskog rata bio tek dijete i teško da je mogao biti branitelj ili izbjeglica. Uostalom i premjer kojem drže većinu u Saboru nije se baš iskazao u svom ratnom putu. Morao je nešto mudro što može samo on obavljati po Europi. Uostalom, srce mu je u to vrijeme radilo probleme, ne i kad se bavio košarkom ili drugim sportovima. Ta činjenica DP-ovom zastupniku danas baš nimalo ne smeta.

Zašto se Vukovar i dalje vuče kroz prošlost?

Ovo nije prvi put da se politički napadi u Hrvatskoj vode kroz prizmu rata. Naravno ovisno koga se “napada”. Umjesto da se raspravlja o budućnosti grada – o ekonomskom razvoju, oživljavanju turizma, rješavanju demografskog kolapsa – neki političari i dalje insistiraju na podjeli na “one koji su bili tu” i “one koji nisu”.

Oglasi

Je li bitno gdje je netko bio kao dijete?

Zašto se koristi rat kao političko oružje protiv političkih suparnika? Hoće li Vukovar ikada moći napokon gledati naprijed? Tamo na istoku Hrvatske uporno zakopavaju grad u prošlost, a i dalje vladaju, a ne vode prema boljem životu.  Ovakve retorike nisu slučajne. One služe da ljudima odvrate pažnju od stvarnih problema – umjesto da se govori o nerazvijenosti, korupciji ili iseljavanju mladih, fokus se pomiče na ratne podjele.

Ojačaju emocionalnu podjelu, jer je lakše upravljati ljudima kroz nesmiljene ratne traume nego kroz konkretne ekonomske planove. Politički šarlatani tako ddrže status quo, dok se sva energija troši na prepirke o prošlosti, istí ljudi i dalje vladaju.

Hoće li Vukovar ikada biti više od rata?

Vukovar je svakako bio i ostao simbol otpora, ali istovremeno i simbol propuštenih prilika. Umjesto da bude grad koji privlači investicije, mlade obitelji i turiste, i dalje je zarobljen u političkim igrama koje ga vuku unatrag.

Ako Hrvatska želi ozbiljan razvoj, mora prestati politizirati rat koji je završio prije trideset godina i početi graditi budućnost. Ako Hrvatska želi ozbiljan razvoj, mora prestati politizirati i drugi svjetski rat koji je završio prije osamdeset godina.

Jer dok se jedni svađaju tko je gdje bio ’45 ili ’91., drugi odlaze iz zemlje, a Vukovar ostaje bez mladih i bez nade.

Što vi mislite? Je li vrijeme da se Vukovar konačno oslobodi ratne retorike? Treba li političarima biti važnije gdje netko živi danas, a ne gdje je bio kao dijete? Komentirajte i podijelite svoje mišljenje!

Oglasi



Pročitajte još i:

Slučaj Filipa Mihalića: Medijska pompa i birokratske nedoumice oko prijenosa posmrtnih ostataka

Smrt mladog varaždinskog Filipa Mihalića izazvala je lavinu medijskih objava, no istovremeno i brojna pitanja o okolnostima njegove smrti te o proceduri prijenosa tijela iz inozemstva. Dok se lokalni mediji

Filip Mihalić i gdje je, ako je “umro”? Slučaj koji je razotkrio medijski pokvareni telefon!

Kako je nekritičko prenošenje neprovjerenih informacija stvorilo medijski kaos oko smrti optuženog varaždinskog “poduzetnika”. Sada građani postavljaju dodatna pitanja: Može li krivotvoritelj, ako je živ, sada u nekoj državi krivotvoriti

Zmajske Kolumne

„Naši Ukrajinci“ u Vodicama

„Naši Ukrajinci“ u Vodicama

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Samo kupuj, samo bacaj

Samo kupuj, samo bacaj

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Julijana Matanović: Ni od kog nagovorena

Kako sam se izderala na čovjeka koji me htio častiti kavom

Kako sam se izderala na čovjeka koji me htio častiti kavom

Ukrajinski osmijeh u Zagrebu

Ukrajinski osmijeh u Zagrebu