Dnjepar: rijeka u ratu, borba za budućnost

Ljeti 2023. godine, brana hidroelektrane Kakhovka na rijeci Dnjepru u Ukrajini minirana je i dignuta u zrak od strane ruske vojske. To je dovelo do ekološke katastrofe koja je pogodila 16.000 ljudi i 80 naselja. Materijalna šteta procjenjuje se na milijarde dolara, jer su izgubljeni domovi, uništeni su cijeli sektori energetike, poljoprivrede, prometa i industrije u regiji. Nažalost, ljudi su također izgubili živote. Međutim, fokus ovog članka je na ekologiji. Da bismo razumjeli opseg problema, potrebno je shvatiti da je Dnjepar, najveća vodena arterija Ukrajine, smješten u gusto naseljenom i intenzivno industrijaliziranom području.

Četvrta najduža i treća po veličini slijeva rijeka u Europi teče kroz teritorije triju zemalja: Ukrajine, Bjelorusije i Rusije. Od ukupne dužine od 2201 km, 981 km otpada na teritorij Ukrajine. Rijeka dijeli zemlju gotovo na pola, tečeći od sjevera prema jugu, i ulijeva se u Crno more. Njezin naziv potječe od skitske riječi za “duboku rijeku“. Prvi spomen Dnjepra, koji su Grci zvali Borysthenes, nalazi se u djelima Herodota.

Prirodne karakteristike Dnjepra

To je tipična ravničarska rijeka sa sporim tokom i razgranatom mrežom kanala, rukavaca, brzaka, otoka i plićaka. Dnjepar se hrani snijegom, kišom i podzemnim vodama. Širina riječne doline doseže 18 km. Zavojiti tok rijeke dovodi do toga da udaljenost od Kijeva do ušća Dnjepra u zračnoj liniji od 450 km postaje 950 km vodenim putem.

Glavne pritoke su Berezina, Pripjat, Teterev, Desna, Sož i Sula. Vodostaj Dnjepra ima izražen sezonski karakter, s proljetnim poplavama, jesenskim porastom vodostaja te zimskim i ljetnim niskim vodostajem. Zimi Dnjepar zaledi na temperaturi oko 0°C tijekom 20 dana.

U vodama rijeke živi oko 70 vrsta riba, 2 vrste rakova, alge i hidrofitne biljke. Na obalama rijeke živi oko 30 vrsta sisavaca i 100 vrsta ptica.

 

Povijesna i kulturna uloga Dnjepra

Dnjepar je više od samo rijeke. To je važan dio drevnog puta od Baltika do Crnog mora i Bizanta. Na njegovim obalama i duž njegovih pritoka naseljavala su se plemena istočnih Slavena.

Na dnjeprovskim liticama, u Kijevu, nastalo je i razvilo se državno ujedinjenje plemena, koje povjesničari nazivaju Kijevska Rus u 8. i 9. stoljeću. I Dnjepar je bio važna komponenta razvoja ove države, širenja pismenosti, arhitekture i umjetnosti. U vodama Dnjepra kijevski knez Vladimir krstio je svoj narod 988. godine.

Donji tok Dnjepra s izlazom na Crno more bio je važno trgovačko područje; postojale su kolonije Feničana, Grka, Mlečana i Genova. Podjednako važno za ukrajinsko državotvorstvo bilo je osnivanje na Dnjepru, točnije na otoku Horkytciji blizu današnjeg Zaporožja, kozačke države pod nazivom Zaporoška Sič u 16. stoljeću. Tijekom povijesti Dnjepar je često služio kao prirodna granica (između poljskog i moskovskog područja utjecaja do 1793. godine), vodena prepreka za napredovanje vojske (prelazak Dnjepra tijekom Drugog svjetskog rata).

Važnost Dnjepra za industrijsko-gospodarski sektor

U 18. stoljeću Dnjepar je bio povezan s drugim riječnim sustavima Europe kanalima za trgovinu i prijevoz tereta. Kasnije se razvio i vodni promet za putnički prijevoz. Početkom 20. stoljeća na rijeci je izgrađen kaskada od 6 hidroelektrana i 6 ogromnih akumulacija. Ovaj sustav osigurava električnu energiju i vodu za stanovništvo Ukrajine (oko 30 milijuna ljudi prije rata), industriju i poljoprivredu (postoji više od tisuću navodnjavalnih kanala). Voda iz Dnjepra se dovodila i na istok zemlje te na Krim. Deseci gradova povezanih stotinama mostova nalaze se na obalama Dnjepra.

Ekološki izazovi u ratu

Agresivni rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine katastrofalno pogoršava stanje okoliša u regiji i nanosi nepopravljivu štetu ne samo ljudima nego i prirodi, Dnjepru. Industrializacija i izgradnja hidroelektrana promijenili su rijeku, poplavljujući velika područja. Emisije iz industrijskih poduzeća, onečišćenje riječnih voda pesticidima i kemikalijama te otpadni proizvodi ljudi bili su problem i prije rata. Sada su ti izazovi još veći: stalna bombardiranja, nestanci struje otežavaju rad postrojenja za pročišćavanje i crpnih stanica. Nafta i drugi kemijski spojevi onečišćuju vodu u slučaju rušenja brana, ulaska vojne opreme u vodu itd. Sposobnost rijeke da se sama regulira i pročišćava praktički je uništena ljudskom djelatnošću i klimatskim promjenama (plitkanjem rijeka). Istodobno, 70% stanovništva zemlje dobiva pitku vodu iz Dnjepra. Posebnu prijetnju predstavlja otežano funkcioniranje Dnjeparskih kanala, jer se voda iz rijeke koristi za hlađenje reaktora nuklearnih elektrana. Osim toga, Dnjepru prijeti zagađenje podzemnih voda, koje su otrovane rudničkim otpadom na istoku zemlje, jer okupatori ne mare za ekološko zatvaranje rudnika na okupiranim teritorijima.

Dakle, suočavamo se sa situacijom tragične kombinacije znakova približavanja ekološke katastrofe za veliku rijeku nacionalnog značaja i dramatične štete uzrokovane vođenjem agresivnih vojnih djelovanja. Ta šteta nanosi se ne samo Ukrajini. Onečišćenje rijeke utječe i na susjedne zemlje: uništava se bioraznolikost, narušava se ekosustav, a onečišćujuće tvari migriraju. Mine i granate koje ne eksplodiraju u vodi završavaju u moru. Greenpeace i urbane koalicije Ro3kvit u svojoj analizi situacije na Dnjepru koriste riječ “katastrofa”.

Načini prevladavanja

Racionalizacija korištenja vode Dnjepra može značajno smanjiti potrošnju vrijednih vodnih resursa. Na primjer, za tehnološke potrebe potrebno je uspostaviti ponovnu upotrebu vode. Također je važno osigurati prijevoz pitke vode bez gubitaka te njezinu ekonomičnu potrošnju u kućanstvima.

Sustav postrojenja za pročišćavanje treba modernizirati. Također je potrebno poboljšati kontrolu nad sigurnošću brana i hidroelektrana. Rad postrojenja za pročišćavanje vode postati će primjetan 6-20 godina nakon njihovog pokretanja.

Općenito, za prevladavanje ekoloških problema Dnjepra potrebno je uključiti istraživanja, prakse i ideje ekologa, urbanista, industrijalaca, političara, stručnjaka i javnosti. Iskustvo poboljšanja stanja Dunava može biti korisno i za Dnjepar.

Međutim, tijekom rata sve su te napore jednostavno nemoguće provesti. Stoga najveća rijeka Ukrajine i važna europska vodena arterija prije svega treba prestanak agresije i održiv mir.