Hrvatska muška seniorska reprezentacija završila je svoj nastup na Olimpijskim igrama u Parizu nakon prvoga kruga, odnosno natjecanja po skupinama. To se dogodilo prvi put u povijesti naših olimpijskih sudjelovanja i jasno je da smo svi silno razočarani. Nakon ozbiljne analize koja će sigurno uslijediti, nemamo mnogo vremena za tugovanje jer za 162 dana domaćini smo Svjetskog prvenstva, zajedno s Danskom i Norveškom javlja Hrvatski rukometni savez.
To je natjecanje na kojem Hrvatska mora dokazati da još uvijek pripada svjetskom vrhu i da su brojni neuspjesi posljednjih godina iza nje te da se vraća u krug reprezentacija koje će sljedećih godina igrati važnu ulogu u raspodjeli medalja na velikim natjecanjima. A razloga za optimizam, bez obzira na “crnilo koje curi“ iz medija, ima jako mnogo.
Hrvatska je u Parizu bila najmlađa od svih 12 reprezentacija. U prosjeku je imala 26,5 godina. Manje od 27 godina imala je još samo Njemačka. Sve druge reprezentacije su bile iznad 28, a Francuska i Danska čak i 30 godina. Samo oni koji su sudjelovali na Olimpijskim igrama, znaju kako je teško uspjeti na tom natjecanju. Ono se ne može usporediti niti s jednim sličnim. Naravno da se uvijek može polemizirati o izbornikovom popisu i izboru igrača. Tako je uvijek u Hrvatskoj, bez obzira radi li se o nogometu, košarci, vaterpolu, rukometu. Stara narodna izreka kaže; “koliko Hrvata toliko i izbornika“.
S dvije pobjede i tri poraza, od kojih je onaj protiv Španjolske bio s jedan, a Slovenija s dva razlike, samo nas je Švedska ozbiljno „nagazila“. Hrvatska je osvojila 9. mjesto u Parizu. Iza nas su ostali Mađarska, Japan i Argentina. Ivan Martinović je nakon natjecanja po skupinama četvrti strijelac s 32 pogotka, Dominik Kuzmanović s 56 obrana najbolji vratar, ali kako IHF računa postotak, on je na diobi petog mjesta s 33 posto obrana.
Zaboravite X (bivšiTwiter) pratite nas na BlueSkyZMAJ MARKETING: [email protected]
Prvi stranac na klupi hrvatske reprezentacije Dagur Sigurdsson jako kratko vrijeme je u Hrvatskoj. Prvi zadatak koji je bio postavljen pred njega odradio je izuzetno uspješno. Osigurao nam je nastup na Olimpijskim igrama. Ovo ljeto imao je priliku do kraja upoznati igrače, njihove navike, sposobnosti, dobre i loše strane, i sigurno je da sada ima jasnu sliku igrača s kojima može dugoročno graditi „novu“, bolju Hrvatsku.
Ne tako davno Hrvatska je zabijala 25, 26 pogodaka po susretu. U Parizu je Japanu dala 30, Sloveniji 29, Njemačkoj 31, Švedskoj 27 te Španjolskoj 31. Osim Švedske, ni jedna reprezentacija nas nije pretrčala. Osima kapetana Domagoja Duvnjaka koji je propustio tri treninga, ni jedan igrač nam se u 26 dana priprema i deset dana Olimpijskih igara nije ozlijedio. Pokušajte se sjetiti kada se to dogodilo posljednji put. A to je znak da su pripreme pomno i dobro planirane i provedene.
Mijenjati navike igrača jako je teško. To je proces. I tu ništa ne ide preko noći. Čvrsto smo uvjereni da sve ono što hrvatski izbornik pokušava promijeniti u navikama naših igrača može i vrlo brzo će donijeti dobro hrvatskom rukometu.
I za kraj, nemojmo zaboraviti da nam je ovdje jako nedostajao David Mandić, jedan od naših ključnih obrambenih igrača. Znamo da će mnogi reći nedostajali su i Francuzima, Nijemcima, Šveđanima neki igrači, i to je točno. Ali budimo realni, baza iz koje oni vuku igrače je gotovo veća od broja stanovnika koje ima Hrvatska.
Mi znamo da je Hrvatska u kojoj postoje samo dva sporta – nogomet i onaj koji pobjeđuje. Hrvatski rukomet za sada je na onoj drugoj strani. Ali, budite sigurni tako neće biti još dugo.